Istarski razvod ; Razvod istrianski
Materijalni opis
35 listova ; 33 x 23 cm.
Napomena
Kršanski prijepis Levca Križanića iz 1546. Izvornik je nastao kao skup dokumenata od 1275. do 1395.
Sadržaj
Anepigraf. Sadrži utvrđivanje granica između posjeda akvilejskog patrijarha, Mletaka, pazinskog kneza i druge vlastele u Istri. • L. 1: (Počinje): V ime otca i sina i duha svetago - Amen. Let ot roistva našega isukrsta č.t.i.d. (1325) indicion dz (8) miseca mae dan d (5) v pondele. V to vrime gospodujušču knezu Albrehtu Metlike i Pazina ... • L. 34r: (Završava): I ja pop Levac Križanić kanonik žminski i tinanski ocit oblašću alsku i c.s. nodar verovane činim kako jesam ispisal ovi instroment ... I na toi ime i zlamene moie običaino i navadno postavih u krepost više pisanoga pred svedoki kako je zgora.
Opis
Istarski razvod je pravni dokument koji je nastajao u razdoblju 1275. - 1375. kojim se utvrđuju granice između feudalnih gospodara i seoskih općina. U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu na signaturi R 3677 čuva se prijepis teksta glagoljicom iz 1546. Istarski razvod pisan je hrvatskim jezikom i glagoljskim pismom. U tekstu su dragocjeni zapisi iz gospodarskog, političkog, kulturnog i svakodnevnog života, a pojedini njegovi ritmizirani dijelovi pokazuju da se može čitati i kao književni tekst. Tekst Istarskog razvoda prvi je put u latiničkoj transliteraciji objavio 1852. Ante Starčević u ediciji "Arkiv za povjestnicu jugoslavensku". Prema Starčevićevim riječima iz predgovora, rukopis pravnog dokumenta uručio mu je sam Ljudevit Gaj iz osobne knjižnice. Dokument je dobio naslov Razvod istrianski, prema riječi "razvod", koja se često pojavljuje u njemu, a u pravnoj terminologiji označava isto što i latinska riječ "reambulatio". Drugo izdanje Istarskog razvoda objavio je 1978. Josip Bratulić poprativši ga opsežnom studijom. Treće izdanje, objavljeno 1992., također je priredio Josip Bratulić.
Predmet
Jezik
Način izrade datoteke
Format
Vrsta
Projekt
Pismo
Prava
Pristup
NSK-ID
000840368
Signatura
R 3677
