Glagolita Clozianus = Codice Glagolitico Cloziano = Kločev glagoljaš
Impresum
XI. stoljeće
Materijalni opis
12, 2 listova ; 27 x 20,5 cm
Napomena
Digitalna preslika rukopisa okuplja preslike 12 listova izvornika iz Trenta (Javno dobro) i 2 lista izvornika koji je dio fonda Državnog muzeja Tirola u Innsbrucku (Creative Commons Attribution-NonCommercial-ShareAlike 4.0 International License). Preslike su nabavljene u sklopu projekta Digitalizacija hrvatske rukopisne baštine u inozemnim ustanovama NSK.
Opis
Kločev glagoljaš zasigurno je najstariji do danas poznati glagoljski rukopis na hrvatskom jezičnom tlu, pisan starom oblom glagoljicom i starocrkvenoslavenskim jezikom. Nastao je vjerojatno početkom 11. st. ili krajem 10. st. Ime je dobio po grofu Parisu Clozu (1777. – 1856.), koji je taj rukopis otkrio u knjižnici svojega dvorca Marienstein kraj Kuffsteina u Tirolu. Sadrži četiri propovijedi istočnih crkvenih propovjednika na Veliki tjedan (prevedene su s grčkog): sv. Ivana Krizostoma, sv. Atanazija, sv. Epifanija i jednu nepoznatu propovijed koja se pripisuje samom Metodu. Rukopis je bio u vlasništvu posljednjega krčkoga kneza Ivana Frankopana, koji je 1480. morao napustiti otok Krk i s obitelji otići u Mletke. Dio Kločeva glagoljaša dobio je nakon Frankopanove smrti krčki svećenik Luka de Reynaldis, koji ih je darovao plemiću Breisacheru. Dalje su ti listovi prelazili iz ruke u ruku dok ih se 12 nije našlo u knjižnici grofa Cloza, a danas se čuvaju u Gradskom muzeju u Trentu, Italija. Dva su lista naknadno pronađena u Ferdinandeumu u Innsbrucku. Prvo znanstveno izdanje ovog rukopisa, koje je uključivalo 12 listova iz knjižnice grofa Cloza, objavio je slavist Bartolomej Kopitar u Beču 1836. Preostala dva lista koja su naknadno pronađena u Innsbrucku objavio je 1860. u Beču slavist Franc Miklošič. Cjeloviti tekst Kločeva glagoljaša, koje obuhvaća svih 14 pronađenih listova, priredio je 1959. Antonin Dostal.
Jezik
Način izrade datoteke
Format
Vrsta
Pismo
Zbirka
Signatura
Biblioteca comunale Trento, ms. 2476 • Tiroler Landesmuseen Innsbruck, Dip. 973
