Cilj: Procijeniti učinkovitost strukturirane edukacije za osobe sa šećernom bolešću po pitanju napretka u znanju i redukcije glikiranog hemoglobina HbA1c. Ispitanici i metode: Istraživanje je obuhvatilo ukupno 102 pacijenta (20 sa šećernom bolesti tipa 1 i 82 sa šećernom bolesti tipa 2), prosječne dobi 60 godina (20 – 80 godina), koji su u periodu od srpnja 2017. do siječnja 2018. bili upućeni u Dnevnu bolnicu za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma Kliničkog bolničkog centra Rijeka s ciljem provođenja grupne strukturirane edukacije za osobe sa šećernom bolešću. Polaznici su zamoljeni da ispune upitnik prije početka edukacije te po njenu završetku. Upitnik se sastojao od 12 pitanja, od kojih je 11 bilo po principu točnog/netočnog odgovora, dok se posljednje pitanje iz upitnika odnosilo na pacijentovu samoprocjenu educiranosti o šećernoj bolesti (Tablica 1). Vrijednost glikiranog hemoglobina HbA1c mjerena je inicijalno te 3 mjeseca po provedenoj edukaciji. Za statističku obradu podataka korišteni su Microsoft Excel (Microsoft Office), MedCalc v12.1.3 (MedCalc Software bvba, Ostend, Belgium) i Statistica v13.3 (StatSoft Inc., Tulsa, Oklahoma, United States), a razina statističke značajnosti procijenjena je na P <0,05. Rezultati: Po završenoj edukaciji značajno se povisio broj postignutih točnih odgovora (4,1 ± 2,3 vs 9,3 ± 1,6, P <0,001), snizila se vrijednost glikiranog hemoglobina HbA1c (8,0 ± 1,8 % vs 7,1 ± 1,3 %, P <0,001) te utrostručio broj polaznika koji su za sebe smatrali da su adekvatno educirani o šećernoj bolesti (28,4 % vs 84,3 %, P <0,001). Zaključci: Po provedenoj edukaciji zabilježen je značajan napredak u znanju, popraćen redukcijom glikiranog hemoglobina HbA1c od 0,9 %, čime je dokazana učinkovitost strukturirane edukacije.; Aim: To evaluate the effect of diabetes structured education on knowledge and glycemic control. Patients and methods: The study included 102 patients with diabetes mellitus (20 patients with type 1 diabetes and 82 patients with type 2 diabetes), aged 20-80 years (median age 60 years), consecutively referred to Diabetes outpatient clinic structured education program at Clinical Hospital Centre Rijeka, within a six month period. Patients were asked to complete 12-item questionnaire before the education program and immediately after its completion. The maximum possible score was 11 (1 point for each correctly answered item), since the last item of the questionnaire was knowledge self-assessment (Table 1). Glycated hemoglobin A1c was measured initially and 3 months after the education program. Data were analyzed using Microsoft Excel (Microsoft Office), MedCalc v12.1.3 (MedCalc Software bvba, Ostend, Belgium) and Statistica v13.3 (StatSoft Inc., Tulsa, Oklahoma, United States). Criterion for statistical significance was estimated on P<0,05. Results: Significant improvement in knowledge was noticed after completion of the education program (4,1 ± 2,3 vs 9,3 ± 1,6, P <0,001), followed by a significant reduction in glycated hemoglobin A1c levels (8,0 ± 1,8% vs 7,1 ± 1,3%, P<0,001). Moreover, the education program resulted in threefold increase in the number of patiens who perceive themselves to be adequately educated on diabetes (28,4% vs 84,3%, P<0,001). Conclusions: The overall increase in knowledge and self-confidence followed by reduction of glycated hemoglobin A1c by 0,9%, confirmed the efficacy of diabetes structured education.