This study furnishes proof in support of the hypothesis that Croatian employees are experiencing persistent worsening of the labour standard alongside the rising divergence in their earnings distribution. The research disclosed five mutually reinforcing tendencies investigated through a widely used Theil index and functional income distribution. The empirical analysis demonstrated the deterioration of the labour standard apparent through the continuous decline in the labour share of income concurrent with productivity growth. The net pay inequality reported a radical increase and stabilization on a higher plane with a nominal improvement brought about as a result of the layoffs predominantly affecting the lower tail of the distribution. Consequently, the lesser earning dispersion came at the expense of the overall rise in inequality. The gross inequality indicated an increasing pattern highly and positively correlated with the movement of the highest earners experiencing a triple-digit population surge. The rising between-county pay inequality throughout the period suggested a strong bias toward excessive centralization, evident with the capital city being the exclusive county consistently reporting above-average earning levels. Lastly, the between-sector pay inequality exhibited an overall decline. This isolated case, however, remains a dominant driver of inequality, given that the lowesthighest earning sector range is approximately double that of the between-county range. These findings are detrimental to the Croatian worker’s wellbeing and they pose a challenge to the national policymakers who must counter adverse tendencies in order to circumvent the current exodus of skilled workers, and restore long-term macroeconomic stability.; Ova studija potvrđuje hipotezu da hrvatski zaposlenici prolaze kroz kontinuiranu degradaciju radnih standarda uz simultanu divergenciju distribucije njihovih plaća. Korištenjem Theilovog indeksa i funkcionalne distribucije dohotka, istraživanje ukazuje na pet međusobno povezanih i štetnih tendencija. Empirijska analiza upućuje na pogoršanje standarda radne snage vidljivo kroz kontinuirani pad udjela dohotka rada u nacionalnom dohotku koji se odvija usporedno s rastom produktivnosti. Neto nejednakost u plaćama radikalno je povećana i stabilizirana na višoj razini. Pri čemu je periodično, nominalno, poboljšanje bilo većinski rezultat otpuštanja pojedinaca iz donjeg repa raspodjele plaća. Posljedično, smanjivanje disperzija plaća povećalo je ukupnu ekonomsku nejednakost. Bruto nejednakost plaća ukazuje na rastući trend, snažno i pozitivno povezan s kretanjem pripadnika s najvišim primanjima, koji doživljavaju trobrojčani porast svojih članova u analiziranom razdoblju. Rastuća nejednakost plaća između županija ukazuje na snažnu sklonost prema prekomjernoj centralizaciji zabilježenu u činjenici da je glavni grad ekskluzivna i privilegirana županija koja dosljedno izvještava iznadprosječne razine plaća. Naposljetku, nejednakost u plaćama između sektora pokazala je opći pad. Međutim, ovaj izolirani slučaj, uzimajući u obzir da je raspon između sektora s najnižim i najvišim plaćama približno dvostruko veći od komparativnog raspona između županija, i dalje ostaje dominantan katalizator nejednakosti. U skladu sa navedenim, neupitno je da trenutno stanje stvari narušava dobrobit hrvatskog radnika. Takav zaključak pred kreatore nacionalnih politika postavlja izazov suprotstavljanja s istaknutim negativnim tendencijama u cilju prevencije trenutnog egzodusa kvalificiranih radnika i uspostavljanja dugoročne makroekonomske stabilnosti.