In searching for answers about the actual relation between two apparently incompatible concepts: the Kingdom of God and the Sustainable Development (SD), we will try to put them side by side and use respective comparative findings, in order to see if they can work together and possibly benefit from each other. The aim is to better understand future perspectives that are opening for the church within the contemporary context. The two concepts considered in this research, the Kingdom of God and SD, are never supposed to be separated. Although coming from different sources, using different languages, and springing out from different socio-political contexts, they tackle the same set of universal issues; both are eagerly anticipated, their fulfilment is of utmost importance, they both call for profound personal and communal transformation, both are powerfully creative and innovative, and both have the capacity to mobilize communities, peoples, and resources. The intersections between the SD and the Kingdom of God create opportunities for the church to practice shalom and to nurture hesed in the world by encouraging inclusiveness, lobbing for social justice, carrying for the poor and marginalized, and extending love and compassion onto the whole of creation, without losing its genuine identity. Within the SD framework, the role of the church is to make sure that nobody is left behind. The church might be the best part of the SD practice by persistently insisting on the same universal set of Kingdom values no matter how circumstances are changing.; Istražujući poveznice između dva naizgled inkompatibilna koncepta, Božjeg kraljevstva i održivog razvoja, pokušat ćemo ih promotriti paralelno, a dobivene rezultate iskoristiti tako da uvidimo mogu li se ova dva koncepta međusobno podržavati. Cilj nam je bolje razumjeti buduće perspektive koje se otvaraju pred Crkvom u suvremenom kontekstu. Dva, ovdje razmatrana koncepta nikad nisu niti trebala biti razdvojena. Iako dolaze iz različitih izvora, koriste drugačiji izričaj te izrastaju iz dva vrlo različita sociopolitička konteksta, oni se ipak bave istim univerzalno važnim pitanjima. Za oba koncepta vrijedi da se željno iščekuje njihovo ostvarenje, oba su od ključne važnosti, oba pozivaju na duboku osobnu i kolektivnu transformaciju, oba pretpostavljaju snažnu afirmaciju kreativnosti i inovativnosti, oba predmnijevaju značajan kapacitet mobiliziranja zajednica, ljudi i dobara. Preklapanja između održivog razvoja i Božjeg kraljevstva omogućavaju Crkvi da u svijetu praktično primjenjuje shalom i njeguje hesed, potičući i razvijajući duh prihvaćanja drugog, dosljedno lobirajući za socijalnu pravednost, brinući se o siromašnima i marginaliziranima te šireći ljubav i suosjećanje na Božje stvorenje u cjelini, ne ovaj put bez gubljenja svoga izvornog identiteta. U kontekstu praktične primjene načela održivog razvoja, uloga je Crkve osigurati da nitko ne bude izostavljen ili zanemaren. Crkva bi, zapravo, mogla biti najbolji dio prakse održivog razvoja, upravo svojim upornim inzistiranjem na istom skupu univerzalnih vrijednosti Božjeg kraljevstva, bez obzira na to kako se mijenjaju okolnosti.
