Desetogodišnji rad Darka Gašparovića u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca (1988.–1998.), kao umjetničkog voditelja Hrvatske drame i kazališnog intendanta poticaj je za istraživanje o zastupljenosti suvremenih hrvatskih autora na pozornici toga kazališta. Riječ je o raznorodnim dramskim tekstovima suvremenih hrvatskih autora različitih naraštaja (M. Matišić, M. Gavran, L. Paljetak, M. Grgić, T. Maštrović, D. Lukić), uključujući i dvije adaptacije romana N. Fabrija (Vježbanje života i Smrt Vronskog) te Gašparovićev dramski tekst Barač – život za rafineriju. Usporedna analiza repertoara i Gašparovićeva kazališnog i teatrološkog rada pokazuje da je okosnica toga razdoblja bila u suvremenom tipu dramatizacija i suvremenim hrvatskim dramama koje su se u najvećoj mjeri bavile sumnjom u povijest i politiku te književni i kazališni kanon, a njihove su inscenacije pridonijele teatralizaciji grada Rijeke.; The ten years that Darko Gašparović had spent in the Croatian National Theatre Ivan pl. Zajc in Rijeka (1988 – 1998), as both the director of Croatian drama and its artistic director, are taken as an incentive to study the scope and nature of contemporary Croatian works produced in Rijeka theatre during this period. The analysis includes the playwriting of several generations of contemporary Croatian authors (M. Matišić, M. Gavran, L. Paljetak, M. Grgić, T. Maštrović, D. Lukić), two adaptations of N. Fabrio’s novels (Practicing Life and The Death of Vronsky), and Gašparović’s play Barač – a life for a refinery. Comparison between the repertoire, on the one hand, and Gašparović’s everyday work in theatre, and his scholarly writings, on the other, reveals that the backbone of the period consisted of the contemporary type of dramatizations and contemporary Croatian plays which often questioned history and politics, literary and theatre canon, and which often contributed to the theatricalization of the city of Rijeka.