Postoperative imaging is necessary for assessing the technical success of the procedure and state of the cartilage healing, as well as for identifying potential complication. A plenty of radiological methods are available today in assessing the articular cartilage: radiography, computed tomography and thomositesis, ultrasonography and magnetic resonance. Radiography is the most used radiological modality but with high limitations in evaluation of the articular cartilage repair. Computed tomography and tomosynthesis are useful only after intraarticular contrast media injection (arthrography) and offer the evaluation of the cartilage surface but with the harmful influence of ionizing radiation. Magnetic resonance (MR) imaging provides non-invasive assessment of the entire joint including evaluation of the cartilage changes and lesions as well as the assessment of the repair site and all other joint tissues. Using compositional MR imaging of cartilage we may get information about its molecular status, specifically in regard to its collagen and glycosaminoglycan content. This article is a review of all imaging methods, in cartilage repair evaluation stressing novel imaging methods representing their advantages and limitations in cartilage repair evaluation.; U praćenju uspjeha provedenog liječenja hrskavičnih oštećenja, radiološko je oslikavanje neophodno, kako za procjenu statusa zglobne hrskavice, tako i za procjenu tehničkog uspjeha primijenjenog liječenja, ali i za otkrivanje mogućih komplikacija liječenja. Danas nam u tome na raspolaganju stoje brojne radiološke metode: radiografija, kompjutorizirana tomografija i tomosinteza, ultrasonografija i magnetska rezonancija. Radiografija je najviše korištena radiološka metoda, no ima izrazito ograničene mogućnosti u procjeni reparirane hrskavice. Kompjutorizirana tomografija i tomosinteza za prikaz reparirane hrskavice trebaju koristiti intraartikularno primijenjeno kontrastno sredstvo (artrografija), ali sve uz primjenu ionizirajućeg zračenja. Magnetska rezonancija jedina je metoda koja in vivo može prikazati morfologiju hrskavice: njene konture, ali i njen unutarnji izgled. To je metoda koja osim prikaza hrskavice daje informacije o stanju svih struktura u zglobu. Koristeći metode biokemijskog oslikavanja magnetskom rezonancijom možemo dobiti informaciju o kemijskom sastavu same hrskavice i hrskavičnog reparata, prvenstveno sadržaju proteoglikana i mreže kolagenih vlakana. Članak donosi pregled svih radioloških metoda s težištem na modernim metodama oslikavanja uz prikaz njihovih mogućnosti u prikazu reparirane hrskavice.