U članku se razmatra specifična svrha postupaka i doživljaja koje nastoje generirati različite eksperimentalističko-filmske struje apstraktnog filma. Namjera je prikazati na koji način apstraktni film zaokuplja našu pažnju te pokazati kako on upravo i računa na tip raspoloženja u situacijama odmaka od nužde snalaženja (kauzalne logike), na prepuštanje percepciji neobičnih vizualno-zvukovnih nadražaja koji potiču drugačija emotivna i asocijativna polja. Analizirat će se izlagački elementi različitih struja apstraktnog filma, oslanjajući se prvenstveno na klasične primjere apstraktnog filma i animacije (braća Whitney, McLaren, Richter i Eggeling i dr.).; The paper elaborates specific perceptive purposes and structural procedures generated by the various experimental abstract films and shows the ways how abstract film engages spectator’s attention. By “liberating” our visual system from representational (daily visual) experience, the abstract film encourages us to cultivate different sensory and sensual sensibility, explore new associations and alternative paths for moods and emotions. Various streams of abstract film will be analysed, relying primarily on classical abstract films (Whitney brothers, McLaren, Richter, and Eggeling, etc.).