U članku se upućuje na važnost nekih aspekata polustoljetne modernizacije u Hrvatskoj (1945. – 1990.) koja je donijela industrijsku transformaciju države i promjenu strukture stanovništva. Cilj je pokazati utjecaj javnih politika, tj. racionalizacije odlučivanja na primjerima modernizacijskih procesa u stambenim i komunalnim politikama. Paternalistička uloga države s jasnim nedostatkom pluralnosti bila je vidljiva u svakom segmentu gospodarskoga, političkoga i društvenoga života. Mjere za brzu gospodarsku i socijalnu transformaciju društva započele su još tijekom rata. Velike državne intervencije bile su naglašene u industrijalizaciji i urbanizaciji, koje su pratile migracije radne snage iz ruralnih u urbana područja. Zbog velikoga broja novih stanovnika gradova vlasti su posvećivale veliku pozornost stambenim i komunalnim politikama. Istovremeno ovaj rad smjera upozoriti na segmente političkoga odlučivanja koji do sada nisu bili promatrani kroz dimenziju javnih politika na primjeru nekih aspekata modernizacije urbanoga života u Hrvatskoj. U zaključku se upućuje na mogući interdisciplinarni okvir istraživanja problema javnih politika u povijesnoj dimenziji.; This article points to the importance of several aspects of the 50 year-long modernisation process that brought industrial transformation and changes to the population structure in Croatia. The aim is to bring attention to the influence public policies (with their rationalised decision-making) had on this process using example cases of modernisation processes in housing and communal policies. The paternalistic role of the state, with its clear absence of plurality, became visible in every segment of economic, political, and social life. Due to the increased inflow of residents to the cities, the government paid great attention to housing and communal policies. The first measures for the rapid economic and social transformation of society came into effect early on, during the war period. Major state interventions were emphasised through industrialisation and urbanisation, which followed worker migrations from rural to urban areas. This paper also aims to warn about specific segments of political decision-making that have so far not been studied through the dimension of public policies, using the examples of some aspects of the modernisation of urban life in Croatia. In conclusion, the paper points to a possible interdisciplinary framework for research on the issue of public policies through a historical dimension.