Odnos religije i zdravlja posljednjih je godina predmet zanimanja različitih znanstvenih disciplina. Primjećujući da u kontekstu suvremenih sociokulturnih procesa fenomen religije sve češće izlazi iz strogih institucionalnih okvira te, kao takav, prodire u različite svjetovne probleme i izazove, u ovom smo radu na primjeru Zajednice Cenacolo, zajednice za pomoć mladima koja svoj program temelji na vjeri, prikazali problem liječenja ovisnosti u religijskom kontekstu te produbili spoznaje o oblicima pomoći ovisnicima koji izlaze iz strogih okvira biomedicine. Koristeći se metodom etnografskog istraživanja te tehnikom polustrukturiranog problemski orijentiranog intervjua i sudioničkog promatranja, utvrdili smo sličnosti rehabilitacijskog programa Zajednice Cenacolo s programima konvencionalnih terapijskih zajednica za liječenje ovisnosti, artikulirali religijski aspekt liječenja ovisnosti te utvrdili važnost njegova međuodnosa s radom i grupnim razgovorima – praksama na kojima Zajednica temelji svoj rehabilitacijski program.; In recent years the relationship between religion and health has been a subject of interest to various scientific disciplines. Noticing that in the context of contemporary sociocultural processes the phenomenon of religion more and more often goes beyond the rigid institutional framework, and, as such, penetrates into various secular issues and challenges, in this paper we have used the example of Cenacolo Community – a community which helps young people and bases its program on faith – to present the issue of addiction treatment in a religious context and deepen the knowledge about forms of helping addicts that go beyond the rigid framework of biomedicine. Using the method of ethnographic research as well as a semi-structured problem-oriented interview and participant observation, we ascertained the similarities between the rehabilitation programs of Cenacolo Community and the programs of conventional therapeutic communities for addiction treatment, articulated the religious aspect of addiction treatment and determined the importance of the relationship between the latter and work and group conversations – the practices on which the Community bases its rehabilitation program.