O uporabi riječi poput priroda, sudbina i sreća u prijevodima Staroga zavjeta / Boris Havel.
Sažetak

Autor u članku pokazuje da u starozavjetnomu hebrejskom svjetonazoru nisu postojali mnogi koncepti, pa time ni nazivi, kojima se opisuju apstrakcije izvan čovjekovih emocija, volje, uma i odnosa s Bogom. Među takve se ubrajaju „sudbina“, „sreća“ i „priroda“ u apstraktnomu i konkretnomu smislu. No u suvremenim su zapadnim civilizacijama ti koncepti toliko uvriježeni da je bez njih gotovo nemoguće promišljati o stvarnosti i svijetu. Zato se neke od tih riječi pojavljuju u različitim prijevodima Svetoga pisma Staroga zavjeta. U članku su izdvojeni primjeri prevoditeljske uporabe takvih riječi te je na temelju hebrejskoga izvornika predloženo propitivanje prevoditeljskih rješenja u kojima se one nalaze.; Old Testament Hebrew worldview and language did not contain several concepts and words relating to abstract phenomena outside human emotions, will, mind and man’s relation to God, which are common to our modern speech and understanding of reality. Among such concepts are fate, luck, and nature in its abstract and concrete meaning. Some of those concepts can nevertheless be found in translations of the Old Testament. In this article the author presented some examples of use of those words primarily in the Croatian Bible translations and, referring to the source text in Hebrew, proposed their reconsideration.