Evanđeoski pristup Ivana Pavla II. migracijama kao izvoru blagostanja / Emanuel Petrov.
Sažetak

Polazeći od temeljnog stava da Crkva postoji kako bi evangelizirala, Ivan Pavao II. u svjetlu evanđeoskog čovjekoljublja i solidarnosti trasira put Crkve u odnosu prema fenomenu selilaštva na početku trećeg tisućljeća. Riječ je o zalaganju za dostojanstvo svakog konkretnog čovjeka i njegove obitelji, koje izvire iz čovjekove bogolikosti. Takav stav Sveti Otac beskompromisno zastupa u svojim poslanicama za Svjetski dan selilaca. U skladu s tim Crkva i svi njezini članovi, žele li ostati vjerni Kristovom poslanju, ne smiju biti slijepi na vapaje i potrebe migranata i njihovih obitelji, nego su dužni autentično živjeti Kristovu istinu, tj. evanđeoski intervenirati i iskazati solidarnost, te tako u dijalogu svjedočiti i navijestiti puninu spasenja pridržanu Crkvi po Kristu. Selilaštvo u tom smislu nije prijetnja, nego prilika za napredak i rast blagostanja ljudske obitelji. Shodno tome nezaobilazan put Crkve trećeg tisućljeća jest kultura života, tj. kultura dobrodošlice, integracije obitelji te humanog pluralizma.; Starting from the fundamental view that the Church exists in order to evangelize, John Paul II, in the light of evangelical philanthropy and solidarity, traces the Church's path in relation to the phenomenon of migration at the beginning of the third millennium. It is about pleading for the dignity of each particular man and his family, which springs from man's godlikeness. Such an attitude is uncompromisingly advocated by the Holy Father in his epistles for the World Day of Migrants. Accordingly, the Church and all its members, if they wish to remain faithful to Christ's mission, must not be blind to the cries and needs of migrants and their families, but must authentically live the truth of Christ, i.e. evangelically intervene and show solidarity, and thus in dialogue to bear witness and proclaim the fullness of salvation reserved to the Church through Christ. Migration in this sense is not a threat, but an opportunity for the progress and growth of the well-being of the human family. Consequently, the unavoidable path of the Church of the third millennium is the culture of life, i.e. the culture of welcome, family integration and humane pluralism.