Autori, tiskari i ostali suradnici u stvaranju i izradi hrvatskih inkunabula
U prvoj fazi hrvatskog ranog tiska, hrvatski autori i tipografi, priređivači, prevoditelji i drugi sudionici u tisku, tiskaju svoja djela u europskim tiskarama. Među njima je i prva poznata tiskana knjiga nekog hrvatskog autora, inkunabula Oratio in funere reverendissimi domini d. Petri cardinalis sancti Sixti biskupa Nikole Modruškog objavljivana u sedam izdanja tiskanih od 1474. do 1484. godine, i to u Rimu, u Padovi i u Rostocku.
U isto vrijeme, godine 1477., u Veneciji se objavljuje djelo Šibenčanina Jurja Šižgorića Elegiarum et carminum, zbirka u kojoj se uz pjesme nalaze i posvetni stihovi Marka Marulića, te teološki traktat Hvaranina Šimuna Dalmatinca De baptismo Sancti Spiritus et eius virtute čija se djela nastavljaju objavljivati i 1480-ih godina. Iste se godine objavljuje i znamenito djelo Trogiranina Koriolana Cipika, Petri Mocenici imperatoris gesta, a slijede i mnoge druge inkunabule hrvatskih autora, od Šimuna Paskvalića, Jurja Dragišića, Franje Nigera, Jakova Bunića, Martina Nimire, Karla Pucića i drugih autora. Među inkunabulama hrvatskih autora potrebno je spomenuti i one čiji je autor sv. Jeronim, za kojeg se opravdano predmnijeva da je rođen u Dalmaciji, a koje su u toj grupi i najbrojnije.
Hrvati u tisku sudjeluju i kao ugledni tipografi, prevoditelji i drugi sudionici tiskarske produkcije, od kojih su najznačajniji vrsni majstori tipografskog umijeća Andrija Paltašić, Dobrić Dobrićević i Grgur Senjanin. Andrija Paltašić dolazi oko 1470. u Veneciju učiti tiskarski zanat, a od 1473. ondje je prema dosadašnjim spoznajama otisnuo čak 47 inkunabula različitih autora i tema. U Veneciji se povezao s drugim znamenitim hrvatskim tipografom, Dobrićem Dobrićevićem, rodom s Lastova, koji djeluje pod prevedenim oblikom svoga imena, Boninus de Boninis de Ragusa. Paltašić i Dobrićević godine 1478. zajedno su objavili izbor iz djela L. C. Laktancija Firmijana Opera. Nakon toga, Dobrić Dobrićević otisnuo je prema dosadašnjim spoznajama više od 64 inkunabule, tiskajući nakon Venecije i u Veroni, u Bresci i u Lyonu. Posebnost Dobrićevićevih izdanja su ilustracije najviše onodobne likovne razine koje su prisutne osobito u njegovim izdanjima Božanstvene komedije, Ezopovih basni, O ratničkom umijeću itd. Grgur Kraljić (Grgur Senjanin ili Grgur Dalmatin) manje je plodan u svom tipografskom radu, no pouzdano se utvrdio značaj njegova rada u Veneciji, gdje je godine 1483. otisnuo Compendium theologicae veritatis Albertusa Magnusa. Nakon toga javlja se 1507. godine u Senju, gdje sudjeluje u tiskanju knjigâ u drugoj fazi rada senjske glagoljske tiskare. Djela znamenitih hrvatskih majstora tipografa predstavljaju snažan doprinos europskom tiskarstvu, a njihove se inkunabule po tipografskoj tehnici, vrstama slova i likovnoj opremi ubrajaju među neke od najljepših i najznačajnijih europskih inkunabula.
