beta
Materijalni opis1,03 x 2,02 m
Opis"Bašćanska ploča (Baščanska ploča), najvažniji i jedan od najstarijih hrvatskih epigrafskih spomenika pisan glagoljičnim slovima oko 1100 (zadnja brojka datacije nije sačuvana). Naziv je dobila po mjestu Baški na Krku, gdje je ploča nađena u crkvi sv. Lucije kraj Jurandvora između Baške i Bašćanske Drage. Danas se čuva u palači HAZU u Zagrebu. Bašćanska ploča ide po pismu u skupinu spomenika prijelaznoga stadija između oble (makedonske) i uglate (hrvatske) glagoljice. Jezik je ploče hrvatskostaroslavenski. Bašćanska ploča bila je prvotno ugrađena kao lijevi plutej u ogradu koja je dijelila prezbiterij (prostor za svećenstvo) od crkvene lađe (prostor za puk) u benediktinskoj crkvi sv. Lucije, a tek poslije, vjerojatno u XV. st., dospjela je kao spolij u pločnik (pod) crkve, pa je tako dosta oštećena. Ploča je od vapnenca; široka je 197 cm, visoka 99 cm, a debela 8 cm. Uz gornji rub ploče pruža se biljni motiv troprutastih vitica i lišća, a na ostaloj površini ploče uklesan je natpis u 13 redaka. Prelomljenu i dijelom izlizanu, znanstvenici su ploču zamijetili 1851., kada su domaći svećenici upozorili na nju I. Kukuljevića Sakcinskoga. On je ploču našao u podu, a 1861. I. Črnčić nalazi je u pokrajnjoj kapelici Gospe Ružarice, kamo ju je dao staviti krčki biskup I. Vitezić (1854–77). Ploča je pukla na tri dijela pa ju je krčki biskup F. Feretić (1880–93) dao vezati željeznim obručem. Da je vlaga ne bi izjedala, Staroslavenska akademija u Krku i biskup A. Mahnić daju ploču zatvoriti u staklenu vitrinu, ali se propadanje pojačano nastavilo. God. 1934. krčki biskup J. Srebrnić dao je ploču na »vječno čuvanje« JAZU (danas HAZU). Ispiranjem soli ploča je očvrsnula, ali se njezina čitljivost u naše dane i dalje smanjuje. Svoj amaterski prijepis teksta ploče poslao je Kukuljević P. Šafaříku, koji 1853. nije bio siguran o kojem je pismu riječ, misleći čak da je kriptografija. U proučavanje su se uključili M. Mesić, I. Črnčić, F. Rački, L. Geitler, V. Jagić, R. Strohal i dr. Najuspješniji je Črnčić. Rački (1875) uočava dvojnu strukturu teksta (dio koji govori o darivanju ledine i dio koji govori o gradnji crkve). Oštećenja i prijelazni tip glagoljice činili su znanstvenicima velike probleme, koji ni do danas nisu posve riješeni. Da bi se mogla pratiti neslaganja u čitanjima, prvo se donosi danas najšire prihvaćeno – ono B. Fučića. (...)" Izvor: Enciklopedija.hr (http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=6206)
Materijalgips
  
rrep