U Hrvatskoj i drugim tranzicijskim zemljama skrb za palijativnog bolesnika prolazi kroz promjene. U novije vrijeme sve više se zagovara multidisciplinarni pristup koji ima za cilj kvalitetu palijativnog bolesnika podići na višu razinu. Dosadašnji paternalistički odnos liječnik - bolesnik preuzima model temeljen na autonomiji bolesnika. Logoterapija unutar modela autonomije pronalazi znakovito mjesto i važnost. Svaka osoba ima pravo izbora, autonomiju sagledavanja i pronalaženja odgovora zašto i kako prihvatiti osobnu patnju tijekom bolesti. Sagledavanje bolesnika kroz dimenziju duhovnosti znači prepoznavanje njegovih unutarnjih vrijednosti uz neizostavno poštovanje njegovih uvjerenja bez obzira na trenutačno stanje ili krajnji ishod kronične, teške i neizlječive bolesti.; In Croatia and other transition countries, care for a palliative patient is undergoing changes. Recently there is a growing multidisciplinary approach that aims at raising the quality of palliative care patient to a higher level. The physician-patient’s paternal relationship now assumes a model based on patient’s autonomy. Logotherapy within the autonomy model finds a significant place and importance. Everyone has the right to choose, autonomy to look at and find answers to why and how to accept personal suffering during the illness. Perceiving patients through the dimension of spirituality means recognizing their inner values with the inevitable respect for their beliefs regardless the current state or ultimate outcome of chronic, severe and incurable disease.