Internal model for IFRS 9 : expected credit losses calculation / Hrvoje Volarević, Mario Varović.
Sažetak

This article explores and analyzes the implementation problem of International Financial Reporting Standard 9 (IFRS 9) which is in use from 1 January 2018. IFRS 9 is most relevant for financial institutions, but also for all business subjects with a significant share of financial assets in their Balance sheet. The main objective of this article is the implementation of new impairment model for financial instruments, which is measurable through Expected Credit Losses (ECL). The use of this model is in correlation with a credit risk of the company for which it is necessary to determine basic variables of the model: Exposure at Default (EAD), Loss Given Default (LGD) and Probability of Default (PD). Basel legislation could be used for LGD calculation while PD calculation is based on specific methodology with two different solutions. In the first option, PD is taken as an external data from reliable rating agencies. When there is no external rating, an internal model for PD calculation has to be created. In order to develop an internal model, authors of this article propose application of multi-criteria decision-making model based on Analytic Hierarchy Process (AHP) method. Input data in the model are based on information from financial statements while MS Excel is used for calculation of such multi-criteria problem. Results of internal model are mathematically related with PD values for each analyzed company. Simple implementation of this internal model is an advantage compared to other much more complicated models.; Ovaj članak istražuje i analizira problem implementacije međunarodnog standarda financijskog izvještavanja 9 (MSFI 9) koji je u primjeni od 1. siječnja 2018. godine. MSFI 9 je najrelevantniji za financijske institucije, ali i za sve ostale poslovne subjekte koji imaju značajan udjel financijske imovine u svojoj bilanci. Glavni cilj ovog članka je implementacija novog modela umanjenja vrijednosti za financijske instrumente što se iskazuje mjerenjem očekivanog kreditnog gubitka (ECL). Primjena ovakvog modela je u korelaciji s kreditnim rizikom poduzeća za što je potrebno utvrditi njegove osnovne varijable kao što su to izloženost riziku nevraćanja kredita (EAD), postotak mogućeg gubitka (LGD) i vjerojatnost nevraćanja kredita (PD). Za izračun LGD-a može se koristiti Baselska regulativa, dok se izračun PD-a zasniva na specifičnoj metodologiji kod koje postoje dvije različite opcije. Prva varijanta nudi korištenje eksternih podataka o PD-u od strane pouzdanih rejting agencija. Kada ne postoji vanjski rejting, treba razviti interni model kojim se izračunava PD. U cilju razvoja internog modela autori članka predlažu primjenu modela višekriterijskog odlučivanja temeljenog na metodi analitičkog hijerarhijskog procesa (AHP). Obrada ulaznih podataka u modelu se bazira na podacima iz financijskih izvještaja, dok se za izračun ovakvog višekriterijskog problema koristi MS Excel. Rezultati internog modela matematički se povezuju s vrijednostima PD-a za svako analizirano poduzeće. Jednostavna implementacija ovog internog modela daje mu prednost u odnosu na druge puno kompleksnije modele.