This study explores the perceptions of members of 13 competitiveness clusters in Croatia (CCC) towards clusters’ objectives, processes, setting and performance. Survey data (n=250) were analysed using descriptive statistics, exploratory factor analysis and regression analysis. Results indicate that progress of CCCs is not visible in the observed period and they are lagging behind successful cluster initiatives in the world. The most important reasons for underperformance are related to weaknesses inherited in cluster development framework, poor implementation of activities, inadequate resources for pursuing more ambitious objectives, lack of consensus and weaknesses in strategy formulation. The paper contributes to the literature by evaluating the program of competitiveness clusters for the first time. It examines the factors that contribute to performance of clusters, and compares CCCs with best practices of similar associations in the world. Although this research is based on perceptions of members, it has valuable implications for clusters and policy-makers. In order to strengthen existing clusters, changes in the national framework are needed, while clusters should have more resources at their disposal to reach more ambitious objectives in the future.; Rad istražuje percepcije članova 13 klastera konkurentnosti u Hrvatskoj o ciljevima, procesima, okruženju i učincima klastera. Podaci iz uzorka (n=250) analizirani su metodama deskriptivne statistike, eksplorativnom faktorskom analizom i regresijom. Rezultati pokazuju da napredak klastera konkurentnosti nije dovoljno vidljiv u promatranom razdoblju i da klasteri konkurentnosti zaostaju za uspješnim klasterima u svijetu. Među čimbenicima koji objašnjavaju nepovoljne rezultate su neodgovarajući modeli razvoja klastera, neučinkovita implementacija aktivnosti, nedostatak konsenzusa i nedostaci u formuliranim strategijama. Ovo istraživanje pridonosi literaturi tako što analizira program klastera konkurentnosti po prvi puta. Jednako tako, istraživanje istražuje čimbenike koji pridonose rezultatima klastera i uspoređuje prakse klastera konkurentnosti u Hrvatskoj s najboljom praksom sličnih asocijacija u svijetu. Iako se ovo istraživanje temelji na percepcijama članova, ono ima značajne implikacije za klastere i nositelje politike. Da bi ojačali postojeći klasteri, potrebne su promjene u nacionalnom sustavu, dok bi klasteri morali imati više resursa na raspolaganju kako bi u budućnosti ostvarivali ambicioznije ciljeve.