Hrvatska je jedna od europskih zemalja s najmanjim udjelom navodnjavanih poljoprivrednih površina što je nespojivo s njezinim klimatskim i proizvodnim značajkama. S udjelom od 2% navodnjavanih površina Hrvatska zaostaje desetak i više puta od usporedivih mediteranskih zemalja. Unatoč tome, zbog visokih investicijskih troškova koji su u Nacionalnom projektu navodnjavanja procijenjeni na 9.000 Eura po ha projektnog područja, uvođenje sustava navodnjavanja potrebno je planirati racionalno kako bi se izbjegli nepovoljni ekonomski i financijski učinci. Cilj rada je opisati neke od najvažnijih čimbenika isplativosti sustava navodnjavanja koji bi trebali biti uvaženi prilikom odluke o izgradnji sustava navodnjavanja na nekom području. Osnovni preduvjeti isplativosti ovakvih projekata su odabir lokacije na kojoj su utvrđeni realni rizici od suša, u kojoj je u strukturi biljne proizvodnje značajna zastupljenost povrća i voćnih vrsta te na kojoj su moguća tehnološka rješenja koja osiguravaju povoljnu cijenu za poljoprivrednike.