beta
Matična publikacijaActa Adriatica (Online)
Materijalni opisIlustr.
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Vrstačlanak
OpisWe tested the validity of the traditional hypothesis of a causal effect between rainfall occurrence, groundwater discharging into the sea, and marine microbial contamination. For groundwater characterization, we used the \( 18 O\) isotope. This stable isotope, together with 2 H, proved to be a useful physical, naturally occurring tracer primarily due to its abundance variations at different stages of water cycle. Test locations include Bakar Bay and selected adjacent Rijeka city beaches (Croatia). To test for statistical associations, we used the Panel Data Pairwise Granger Causality test. At examined locations, we found statistically significant relationships between the amount of rainfall and the abundance of \( 18 O\) isotope in groundwater, as well as relationships between the abundance of \( 18 O\) isotope in groundwater and faecal bacteria concentrations. Accordingly, \( 18 O\) isotope, when used as an indicator for the functioning of karstic groundwater systems, may also be used as the predictor of faecal contamination of bathing waters in associated karst littoral areas. We believe this physical method could be a valuable addition to present methods of predicting microbiological contamination and economic allocation of stock and flow pollutants in scarce common pool resources as fresh water basins, springs and beaches.Testirali smo hipotezu o statističkoj povezanosti između kiše, podzemnih voda koje utječu u more i mikrobiološkog onečišćenja mora. Kao varijablu koja opisuje podzemne vode odabrali smo stabilni izotop \( 18 O\). Stabilni izotop \( 18 O\) vode je okolišni obilježivač koji se često korisiti u hidrologiji, osobito u krškim područjima kakav je obalni pojas Jadranskog mora. Testiranje je provedeno na lokacijama u Bakarskom zaljevu i odabranim plažama u gradu Rijeci. Panel analizom “Granger kauzalnosti” utvrdili smo postojanje statistički značajne povezanosti između količine oborina i izdašnosti \( 18 O\) izotopa u podzemnim vodama, kao i statistički značajnu povezanost između izdašnosti \( 18 O\) u podzemnim vodama i koncentracije fekalnih bakterija u moru. U skladu s dobivenim rezultatima možemo zaključti da se stabilni izotop \( 18 O\), u slučaju kada se koristi kao obilježivač za proučavanje krških podzemnih voda, također može koristiti i kao prediktorska varijabla fekalnog onečišćenja mora u koje se te podzemne vode ulijevaju. Pretpostavljamo da bi ova fizikalna metoda mogla biti vrijedan dodatak metodama predviđanja mikrobioloških zagađenja i ekonomske alokacije oskudnih zaliha zajedničkih prirodnih resursa kao što su vodonosnici, izvori pitke vode i plaže.
  
rrep