Polazeći od zaokreta i rasta u razumijevanju prezbiterata i episkopata na Drugom vatikanskom saboru, autor uvodi u liturgijsko razumijevanje ministerijalnog svećeništva na temelju usporedne analize obrednog slavlja ređenja. Prezbiterska i biskupska služba ima se uvijek razumijevati iz njihova služiteljskoga, odnosno zajedničarskoga odnosa jednih s drugima kao i s Božjim narodom. Autor obrađuje zadanu temu kroz tri cjeline: otkriće liturgijskog temelja ministerijalnog svećeništva, biskup i svećenik kao eklezijalni subjekti u svjetlu ređenja biskupa i svećenika, prema liturgijskoj teologiji zajedništva: neke naznake za lex vivendi. Kontekstualnom i poredbenom analizom ređenja te s osobitim naglaskom na izvornom euhološkom kontekstu, autor zaokružuje razmišljanje iščitavanjem vlastitosti suodnosa svećeničke i biskupske službe čiji je identitet i zajedništvo bogoslužjem Crkve darovano i oblikovano.; Starting from the change and development in the understanding of the presbyterate and the episcopate at the Second Vatican Council, the author introduces the liturgical understanding of ministerial priesthood based on a comparative analysis of the ceremonial rite for the ordination of priests. The ministry of presbyters and bishops must always be understood from their ministerial, that is, their communal relationship with one another as well as with God’s people. The author develops the given topic in three units: the discovery of the liturgical foundation of ministerial priesthood; the bishop and priest as ecclesial subjects in the light of the ordination of bishops and priests; according to the liturgical theology of communion: some indications for lex vivendi. Through the contextual and comparative analysis of ordination and with a special emphasis on the original euchological context, the author concludes the reflection by reading the distinctiveness of the correlation of priestly and bishop’s ministry, whose identity and communion is given and formed by the worship of the Church.