Sažetak: Jeronimova Vita sancti Pauli primi eremitae pripada najpopularnijim hagiografskim tekstovima kršćanske antike i srednjega vijeka. Legendu o prvom kršćanskom pustinjaku osobito su štovali pavlini, europski monaški red, prisutan u Hrvatskoj od 13. stoljeća. Ova legenda, popularna u srednjovjekovnim kršćanskim književnostima, bila je poznata i starijoj hrvatskoj književnosti. U pet hrvatskoglagoljskih spomenika čitamo u hrvatskom crkvenoslavenskom prijevodu s grčkoga i latinskoga jezika životopis o prvome kršćanskom pustinjaku, u Akademijinu glagoljskom fragmentu 32b iz 15. st., Žgombićevu zborniku iz 16. st., u II. Novljanskom brevijaru (1495.), Baromićevu (1493.) i Brozićevu brevijaru (1561.). Glagoljski pavlinski II. Novljanski brevijar jedini sadrži tekst Translacije relikvija sv. Pavla Pustinjaka koja je prijevod latinskoga teksta Translatio in Ungariam saec. XIV (BHL 6598). Prema Translaciji svečevo je tijelo sredinom 12. stoljeća najprije iz Egipta bilo preneseno u Carigrad, odakle je, svečeva glava odnesena u Rim, a tijelo je nakon zauzeća Carigrada 1240. godine prenijeto u venecijansku crkvu sv. Julijana. Naposljetku je ugarski kralj Ludovik I. naredio da se relikvije sv. Pavla prenesu u Ugarsku, gdje je osnovan eremitski pavlinski red. Tako su Pavlove moći 1381. g. prenijete iz Venecije u Budim najprije u kraljevsku kapelu, a kasnije u pavlinsku crkvu samostana sv. Lovre. U tekstu se translacije među odličnicima kraljevstva koji su pratili relikvije spominje i zagrebački biskup Pavao. Biskup Pavao Horvat, zajedno je, uz pečujskoga biskupa Valentina, predvodio hrvatskougarsku delegaciju na mirovnim pregovorima s Mlečanima u Torinu 1381.godine. Uz izdanje teksta Translacije relikvija sv. Pavla Pustinjaka transliteriranog u latinicu, članak sadrži jezičnu analizu i faksimil iz II. Novljanskog brevijara