beta
Materijalni opisIlustr.
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Vrstačlanak
OpisIn the first half of the 20th century, in most European countries, it was thought that cholinesterase and other drugs that counteract acetylcholine should reduce the manifestations of schizophrenia. In 1937, Fiamberti (1894–1970) introduced the transorbital method of lobotomy which established the use of acetylcholine shock treatment for curing the disturbances of schizophrenia. Accepting the idea that the psychic alterations of schizophrenia were caused by a pathological interruption of nerve conduction at a presumably cortical level, Fiamberti thought he could apply this to the clinical field using the properties of acetylcholine, an acetic ester of choline. Here, we examined, in detail, the contribution of Mario Fiamberti to acetylcholine therapy.U prvoj polovici 20. stoljeća u većini se europskih zemalja smatralo da bi kolinesteraza i drugi lijekovi koji djeluju protiv acetilkolina trebali smanjiti manifestacije shizofrenije. Godine 1937. Mario Fiamberti (1894. – 1970.) uveo je transorbitalnu metodu lobotomije koja je utvrdila potrebu acetilkolinske šok-terapije u liječenju poremećaja shizofrenije. Prihvaćajući ideju da su psihičke promjene shizofrenije uzrokovane patološkim prekidom živčane provodljivosti na vjerojatno kortikalnoj razini, Fiamberti je mislio da to može primijeniti na kliničkom polju koristeći svojstva acetilkolina, acetilnog ester kolina. U istraživanju je detaljno ispitan doprinos Marija Fiambertija u terapiji acetilkolinom.
  
rrep