Fonološke značajke jezika dubrovačkih čestitarskih pjesama s početka 19. stoljeća / Ivana Lovrić Jović.
Fonološke značajke jezika dubrovačkih čestitarskih pjesama s početka 19. stoljeća / Ivana Lovrić Jović.
Sažetak

U radu se opisuje fonološka razina jezika kolenda iz 19. stoljeća. Njihov je autor Mato Zamanja, dubrovački vlastelin i potomak Ivana Gundulića. Pisao ih je vrlo mlad i razigran, potpuno odterećen obiteljskoga pjesničkog bremena pa se u njima očekuju elementi pučke parlate razapete u formalnim metričkim zadanostima. Budući da se dubrovački govor iz kolenda promatra u kontekstu dubrovačkoga idioma tijekom vremena i u raznim književnim i neknjiževnim vrstama, jezične se značajke opisuju i komparativnom metodom kad se uspoređuju s rezultatima jezične analize dubrovačkih oporuka iz 17. i 18. st., dubrovačkih frančezarija (18. st.) i Gundulićeva jezika (17. st.).; L’articolo analizza le caratteristiche fonologiche della lingua dei canti natalizi (a Dubrovnik chiamati colende), dagli inizi dell’ottocento. Il loro autore è Matteo Zamagna(1800–1870), nobile raguseo e discendente di Giovanni Gondola. I canti furono composti da Zamagna, diciasettenne giocoso e completamente libero dal peso delle proprie origini della famiglia di illustri ragusei, specialmente nel campo di letteratura, perciò vi era quasi scontata la presenza degli elementi di un linguaggio colloquiale, composti all’interno di una cornice di formalità metrica. Siccome la parlata ragusea viene osservata nel contesto dell’idioma di Dubrovnik nel tempo e in varie specie letterarie e non letterarie, le caratteristiche fonologiche sono descritte dall’analisi comparativa, dunque, confrontano i risultati delle ricerche linguistiche dei testamenti di Dubrovnik (XVII e XVIII sec.), delle francesarie (XVIII sec.) e della lingua di Giovanni Gondola (XVII sec.).