Many city wells and public cisterns, along with the water supply system built from the spring in Šumet to the urban centre in the fifteenth century, are an eloquent testimony of the great concern of the Dubrovnik authorities to provide its inhabitants with a sufficient and regular supply of fresh water. The mapping of public water locations inside the walled city area indicates the elite urban parts inhabited by the bulk of the nobility. Prior to the construction of the aqueduct, it was the area of Bunićeva poljana, today's Ulica od puča, in which the majority of wells had been dug. After the construction of the aqueduct, and in conformity with new communal solutions, the elite part shifted northwards, around the Placa, main street, which transformed into a new city centre.; Dubrovačko područje je bogato vodom i izvorima, ali usprkos tomu briga o vodoopskrbi stanovništva grada datira, koliko znamo, još od kasne antike. Tome svjedoče pronađeni bunari na Bunićevoj poljani, ispod katedrale, u Ulici Od puča i na još nekim mjestima u gradu unutar zidina. Također, stanovništvo se vodom opskrbljivalo i sabiranjem kišnice u cisterne (gustijerne). Rastom broja stanovništva i opskrba vodom je postala upitna pogotovo za vrijeme ljetnih suša kada su cisterne presušivale, a voda u bunarima postajala preslana. Da bi riješila problem, dubrovačka vlada se odlučila graditi vodovodni sustav za čiju su izgradnju doveli stručnjake iz Italije. Nakon dovršetka izgradnje cijelog vodovodnog kanala po projektu Napolitanca Onofrija della Cave, počelo se s gradnjom fontani u samoj gradskoj jezgri. Jedna, Velika Onofrijeva smještena je na zapadnom kraju Place, ispred franjevačkog samostana i samostana klarisa, a druga i manja na istočnom kraju Place. Pored njih, u Gradu su se nalazile i židovska fontana, fontana u Kneževom dvoru, cisterne u franjevačkom i dominikanskom samostanu, ali i privatne cisterne u privatnim kućama i vlasteoskim palačama. Dovođenjem tekuće vode u grad poboljšala se kvaliteta života i higijenski uvjet, a time je omogućen i razvoj gospodarstva. Ove fontane su postali važni punktovi, sastajališta, mjesta oko kojih se odvijao život grada. O njihovoj važnosti svjedoči i činjenica da je najveći seksterij u francuskom popisu iz 1808. i u popisu stanovništva 1817. nazvan upravo po Velikoj Onofrijevoj fontani (Fontana Grande). Pronađeni pučevi na Bunićevoj poljani, u blizini krstionice, koja se nalazila na ovom trgu do 19. stoljeća, svetišta katedrale, odnosno ulaza u katedralu prije njezine preorijentacije u baroku, govori o važnosti ovog prostora. Tu je vjerojatno bila i kuća kneza Damjana Jude (+1205), nekadašnjeg prvog čovjeka grada što dodatno potkrepljuje ovu tvrdnju.