Remedijacija tala onečišćenih kompleksnim mješavinama organskih tvari i teških metala jedan je od najvećih izazova obnavljanja okoliša. Fitoremedijacija je naziv za skup postupaka koji upotrebljavaju biljke, njihove enzime i prisutne mikroorganizme iz zone korijenja za izolaciju, transport, detoksikaciju i mineralizaciju ksenobiotika, čime se smanjuje njihova koncentracija, pokretljivost ili toksični učinci. Fitoekstrakcija, fitostabilizacija, fitovolatizacija, fitorazgradnja i rizorazgradnja imaju velik potencijal za nedestruktivnu remedijaciju tala, što pokazuju brojna istraživanja u laboratorijskom mjerilu. Kako bi fitoremedijacija postala pouzdana tehnologija za širok spektar primjena u većem mjerilu, potrebno je ulagati resurse u nova istraživanja s ciljem boljeg razumijevanja procesa u cjelini, posebice na genetičkoj i biokemijskoj razini.; Remediation of soils contaminated with complex mixtures of organic compounds and heavy metals is one of the greatest challenges of environmental renewal. Phytoremediation is the name for a set of techniques that employ plants, their enzymes, and associated microorganisms in the root zone for isolation, transport, detoxification, and mineralization of xenobiotics in the soil, thereby reducing their concentration, mobility or toxic effects. Phytoextraction, phytostabilization, phytovolatization, phytodegradation, and rhizodegradation have a great potential for non-destructive remediation of soils as shown by numerous laboratory-scale studies. In order for phytoremediation to become a reliable technology for a wide range of applications at a larger scale, resources need to be invested in a new research with an aim to better understand the process as a whole, especially at the genetic and biochemical levels.