This article advocates for an interpretation of biblical stories that takes into account their nature and the way in which they are told. The argument begins with observing the predicament of the biblical interpreter in using contemporary historical and/or literary methods to interpret an ancient text expected to convey a theological message. It then offers a close reading of the Ark Narrative (1 Sam 4:1b–7:1) which exemplifies how theological conclusions can be drawn on the basis of the story alone once its literary structure and dramatic development are identified.; U radu se predlaže tumačenje biblijskih priča tako da se uzme u obzir njihova priroda i način na koji se pripovijedaju. Rasprava započinje promatranjem situacije biblijskog tumača pri uporabi suvremenih povijesnih i/ili književnih metoda u tumačenju drevnoga teksta za koji se očekuje da prenosi teološku poruku. Zatim se donosi „pomno čitanje“ priče o Kovčegu saveza (1 Sam 4,1 − 7,1) koja ilustrira da se teološki zaključci mogu izvući na temelju same priče nakon što se identificiraju njezina književna struktura i dramski razvoj.