Zbog nepostojanja odgovarajuće teorijsko-konceptualne podloge relevantna analiza institucionalnih odrednica hrvatske politike strukovnog obrazovanja zahtijeva razvoj zasebnog, prilagođenog eksplanatornog modela. Stoga autor, uz odgovarajuće modifikacije, koristi široko prihvaćen okvir političke ekonomije razvoja vještina za stvaranje kodne liste koju primjenjuje na sve normativne i strateško-programske dokumente koji su uređivali hrvatski sustav strukovnog obrazovanja od neovisnosti do danas. Rezultati kvalitativne analize ukazuju kako je postojeći sustav hrvatskog strukovnog obrazovanja moguće opisati kao „državni s elementima krnje kolektivnosti u području obrazovanja za obrte“; dok je ključni mehanizam njegova stvaranja i održavanja prikladno nazvati „slojevanjem bez promjene institucionalne jezgre”. Empirijsko testiranje ovog mehanizma može bitno produbiti razumijevanje hrvatske politike strukovnog obrazovanja, ali i predstavljati osnovu ambicioznijeg komparativnog istraživanja politike strukovnog obrazovanja u postkomunističkim društvima.; The absence of an adequate theoretical and conceptual framework dictates that any relevant institutional analysis of Croatian vocational education policy requires a separate, tailor-made explanatory model. Consequently, elements of the political economy of skill formation, a broadly acclaimed conceptual framework, were modified for coding all policy documents governing Croatian vocational education system since the country’s independence. Results of such qualitative analysis indicate that the existing vocational education system is best described as “statism with elements of partial collectivism in training for crafts”; while the dominant mechanism behind it as “layering without affecting the institutional core”. Testing this mechanism could pave the way to a deeper understanding of Croatian vocational education policy; but also, more ambitious comparative research within the context of post-communist societies.