Marković’s critique of Hegel’s logic / Bojan Marotti.
Sažetak

Franjo Marković (1845-1914) was the first professor of philosophy at the restored University of Zagreb (1874). The manuscript of his Logic is kept at the Archives of the Croatian Academy of Sciences and Arts, and consists of the autograph indexed as XV 37/1 and six lithographed copies (a-f), the most extensive of which is indexed as 2a (approximately 820 pages). The manuscript Logic can be said to consist of two parts: the first is an introduction and the second is entitled The System of Logic. The first part is further divided into seven sections, while the second part includes eleven sections. This article discusses the sixth section of the first (introductory) part, entitled Reasons against Absolute Logic (in 2a pp. 94-119), in which Marković sets out his criticism of Hegel’s logic. First, the manuscript Logic is described, and then, Marković’s two substantial objections to Hegel are considered: first, that it is not possible, starting from one concept (the most abstract one), which would be the beginning of all other concepts, to develop the wholeness of concepts (and at the same time the totality of the whole of everything that is) without the aid of thoughts acquired by perception; and second, that the procedure of absolute logic is in itself »illogical«, i.e. contrary to the irrefutable laws of logic. Finally, it is concluded that Marković’s criticism of Hegel’s logic, which is actually metaphysics, is made exclusively from a logical viewpoint, as he does not accept Hegel’s »transformation« of logic into metaphysics. Marković’s intent to »outline« his (philosophical) position on Hegel is particularly pointed out, since numerous opponents of Hegel’s philosophising, to whom Marković himself belongs, are generally reluctant to deal with Hegel’s philosophy.; Rukopisna Logika Franje pl. Markovića (1845.–1914.), prvoga profesora filozofije na obnovljenome Zagrebačkome sveučilištu (1874.), čuva se u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, i to autograf pod oznakom XV 37/1, a pod oznakom XV 37/2 šest litografiranih primjeraka (a–f), od kojih je najopsežniji onaj s oznakom 2a (obuhvaća oko 820 stranica). Rukopis se Logike, grubo uzevši, sastoji od dvaju dijelova: prvi je uvodni, a drugomu je naslov Sustav logike. Prvi se dio potom dijeli na sedam, a drugi dio na jedanaest odsjeka. U članku se razmatra šesti odsjek prvoga (uvodnoga) dijela pod naslovom Razlozi proti absolutnoj logici (u primjerku 2a str. 94–119), u kojem Marković iznosi svoju kritike Hegelove logike. Pri tome se najprije opisuje sam rukopis Logike, a potom se raspravlja o dvama osnovnim Markovićevim prigovorima Hegelu: prvo, da nije moguće iz jednoga (najapstraktnijega) pojma, koji bi bio početak svih ostalih pojmova, razviti sveukupnost pojmova (te ujedno sveukupnost cjeline svega što jest) bez pomoći opažajnih pomisli; i drugo, da je postupak apsolutne logike sam u sebi »nelogičan«, tj. protivan neoborivim zakonima logike. Na kraju se zaključuje da Marković Hegelovu logiku, koja je zapravo metafizika, kritizira isključivo iz logičkoga obzora, jer ne prihvaća »pretvorbu« logike u metafiziku. Posebno se ističe Markovićeva namjera da se (filozofski) »odredi« prema Hegelu, jer se mnogi protivnici Hegelova filozofiranja, kojima i sam pripada, uglavnom nerado bave Hegelovom filozofijom.