Kada Knjiga kupcu govori kako kupac knjigu treba čitati : od prigodno-pohvalnih pjesama do drvoreza u djelu Franje Glavinića i Barne Karnarutića / Saša Potočnjak.
Sažetak

Knjiga propovijedi Manus Christi amoris Franje Glavinića (1585. – 1652.) objavljena je u Veneciji 1625. u izdanju Ivana Salisa. Knjiga se sastoji od pet dijelova kojima prethodi više pjesama Glavinićevih suvremenika: Lucido Mancinelli, Sonetto, Simpliciano da Fiume, Sonetto, Rafael Levaković, Knjiga kupcu govori, Kandid Barbarić, Epigramma te Giovanni Vito Zanchi da Fiume, Madrigale. Dva su pjesnika, Lucido Mancinelli i Rafael Levaković, četrnaest godina poslije objavila također panegiričke pjesničke sastavke, ali u izdanju djela koje je izišlo nakon smrti njegova autora. Riječ je o dosad slabo poznatom drugom izdanju Vazetja Sigeta grada Barne Karnarutića, koje je otisnuto u Veneciji kod Bartolomea Ginammija 1639. godine. Zasad jedini poznati sačuvani primjerak nalazi se u Bibliothèque nationale de France u Parizu. I dok je u Glavinićevu djelu funkcija takvih retoričkih umetaka panegirička (pohvala autora Glavinića), odnosno pragmatična (uvjeriti čitatelja da kupi Glavinićevu knjigu), ali bez jasnijega izvanknjiževnoga konteksta, u slučaju je posmrtnoga Karnarutićeva izdanja riječ o društveno-politički angažiranom pjesništvu s ciljem promicanja protureformacijskih ideja te u kontekstu sve intenzivnijega franjevačkog djelovanja.; La raccolta di omelie Manus Christi amorisdi Franjo Glavinić (1585 – 1652) è stata pubblicata a Venezia per le stampe di Giovanni Salis. Il libro consiste di cinque parti precedute da una serie di poesie di autori contemporanei a Glavinić. Quattordici anni dopo, due tra questi poeti, Lucido Mancinelli e Rafael Levaković, pubblicarono altri componimenti poetici elogiativi (panegirici) in un volume uscito dopo la morte del suo autore. Si tratta della seconda edizione, finora poco conosciuta, di Vazetje Sigeta grada (La presa della città di Szigetvár) di Barne Karnarutić, stampata a Venezia da Bartolomeo Ginammi nel 1639. Per ora l’unico volume conservato di cui siamo a conoscenza è custodito nella Bibliothèque nationale de France a Parigi.E mentre da Glavinić la funzione di tali inserti retorici è elogiativa (l’autore loda Glavinić) ossia pragmatica (convincere il lettore ad acquistare il libro di Gla-vinić), sebbene rimanga fuori da un contesto extraletterario più chiaro, nel casdella pubblicazione postuma di Karnarutić, si tratta di poesia impegnata sul piano sociale-politico con l’obiettivo di promuovere idee controriformiste in un contesto di crescente attività francescana.; The book of sermons Manus Christi amorisby Franjo Glavinić (1585-1652) was pub-lished in Venice in 1625 by Giovanni Salis. The book consists of five sections pre -ceded by several poems Glavinićʼs contemporaries. Fourteen years later, two poets, Lucido Mancinelli and Rafael Levaković, also published panegyric poetic composi-tions, but in the edition of the work that came out after the death of its author. It is a hitherto poorly known second edition of Vazetje Sigeta grada(The conquest of the City of Szigetvár) published by Barne Karnarutić, printed in Venice by Bartolomeo Ginammi in 1639. So far, the only known copy can be found in Bibliothèque natio-nale de France in Paris. While Glavinić uses such rhetorical insertions as panegyrics (praise by the author Glavinić) i.e. pragmatic (persuading the reader to buy Glavinićʼs book), but is void of a clearer extraliterary context, in the case of the posthumous Karnarutić issue it is a socio-politically engaged poetry with the aim of promoting ideas of Catholic Revival within the context of increasing Franciscan activity.