The international community, led by the United Nations, created Kosovo’s new post-war institutions and continues to influence them, even after Kosovo declared independence in 2008. One of the very first priorities of the United Nations Interim Administration Mission in Kosovo (UNMIK) was to establish the rule of law and to develop institutions and legal frameworks for a normally functioning economy. However, after almost two decades of internationally led institution-building, Kosovo is still, measured by European standards, a poor country with weak institutions. This paper shows that the creation of institutions does not follow a rational decision-making model, even when, like in Kosovo, institutions are created under direct international involvement and with the intention to develop the rule of law and facilitate economic development. The garbage can model approach to governance and decision-making provides a better explanation of the formation of governance institutions and why institutions, despite perhaps the best intentions, do not produce the desired results; failing to solve the underlying policy problems. The case studies on the privatisation of socially owned property and the development of contract law show that, in the case of Kosovo, adopting the best international and European standards almost always meant adopting a decontextualised solution promoted by an international actor. It did not really matter if that solution indeed solved the problem. In fact, in most cases the problem remained, with new problems being created because of the inadequacy of the imported ready-made solution. The conclusion is that sometimes less international assistance is more. In the absence of so much international financial and technical assistance, Kosovar leadership would have been required to assume more ownership of the policy-making for solving their problems.; Međunarodna zajednica, predvođena Ujedinjenim narodima, koja je izgradila kosovske nove poslijeratne institucije, i dalje ima znatan utjecaj na njih nakon proglašenja samostalnosti Kosova 2008. Među prioritetima Privremene misije Ujedinjenih naroda na Kosovu (United Nations Interim Administration Mission in Kosovo – UNMIK) bila je uspostava vladavine prava te izgradnja institucija i zakonskog okvira za normalno funkcioniranje gospodarstva. Nakon gotovo dva desetljeća tijekom kojih su se institucije gradile pod direktivom međunarodne zajednice, Kosovo je i dalje prema europskim standardima siromašna zemlja sa slabim institucijama. Uzimajući kao primjer slučaj Kosova, želi se pokazati da izgradnja institucija ne slijedi model racionalnih odluka, pa čak i kada se institucije kreiraju uz međunarodnu pomoć zato da se uspostavi vladavina prava i omogući gospodarski razvitak. Model donošenja odluka „kante za smeće“ bolje opisuje način na koji se grade vladine institucije i zašto, unatoč najboljim namjerama, takve institucije ne daju željene rezultate i ne uspijevaju riješiti postojeće političke probleme. Proučavajući privatizaciju društvenih poduzeća i nastajanje ugovornog prava na primjeru Kosova, pokazalo se da prihvaćanje najboljih međunarodnih i europskih standarda znači prihvaćanje dekontekstualiziranih rješenja koja promoviraju međunarodni akteri, unatoč tomu što ta rješenja nisu riješila probleme. Dapače, u većini slučajeva problemi su ostali prisutni, a novi su se stvorili jer su nametnuta neprikladna gotova rješenja. Analiza dovodi do zaključka da je moguće postići više uz manje međunarodne potpore jer bi u nedostatku međunarodne financijske i tehničke potpore kosovsko vodstvo bilo prisiljeno preuzeti odgovornost pri donošenju odluka za rješavanje svojih problema.