Razvoj pogrebnog prava u rimskoj pravnoj tradiciji / Mirza Hebib.
Sažetak

U rimskom pravu gotovo da i nemamo izvore koji pažnju posvećuju direktno tijelu umrle osobe. Tijelo kao takvo nije bilo zaštićeno. Pokojnik se štitio, prvenstveno, kroz zaštitu groba, koji je smatran stvari posvećenoj kultu pokojnika – diis manibus relictae. Unatoč tome, detaljnija analiza pravnih izvora jasno afirmira tezu o postojanju pravila iz sfere pogrebnog prava, kojima je regulirano konstituiranje određenih ograničenih prava u vezi s tijelom umrle osobe, a usko povezanih s odlučivanjem o načinu obavljanja pogreba, kremacije, prijenosa tijela, izgradnji nadgrobnog spomenika i slično. Autor smatra kako se ostvarivanje ovih prava u prvom redu vrši po volji umrlog, a u slučaju kada je nije iskazao, na vršenje se pozivaju bračni drug i nužni nasljednici. Nasljednici se pozivaju onim redom kojim bi ih i po rimskom pravu pozivali na nasljedstvo, neovisno o tome jesu li išta iz imovine umrlog naslijedili.Opstojnost predstavljene koncepcije ispitana je i u okviru kanonskog prava, ali i europskog prava u doba kodificiranja privatnog prava tijekom 19.. i na početku 20. stoljeća. Imajući u vidu da ne postoje jedinstveni stavovi o ovim pitanjima, autor posebnu pozornost posvećuje pravnoj kulturi Austrijskog građanskog zakonika, ostavljajući mogućnost da se pravne praznine riješe u duhu rimske pravne tradicije.; Certain Roman legal texts, most notably the Institutes of Gaius, show that it is not possible to constitute private law on the body of a deceased, since it belongs to Manes, gods of the afterlife. Nevertheless, detailed analysis of legal texts, which represents the first part of the paper, confirms the possibility of limited constitution of private law relating to corpse, but also gives answers about persons who have the right to organize funeral, cremation, transfer the body, build a monument, etc.The author believes that these rights, in the first place, belonged to the deceased, and if not specified, to the spouse and necessary successors were invited to exercise these rights. Inheritors are invited to acquire the rights in the order of precedence of legal inheritance, whether or not they inherited any assets.The second part of the paper comparatively presents conception of Canon Law as well as European Law in the age of modern codifications of private law during 19th century and the beginning of 20th century. Bearing in mind, there are unified views on these issues, author gives special attention to the legal culture of Austrian Civil Code, leaving the possibility to solve legal voids in the spirit of Roman legal tradition.