U radu se obrađuje pitanje aktivne legitimacije za primjenu interdikta quod vi aut clam u klasičnom rimskom pravu. U prvom dijelu rada izlažu se općenite karakteristike navedenog interdikta, njegov potencijalni rani spomen u Ciceronovom govoru Pro Tullio, prikaz u tekstu pretorskog edikta, tumačenja klasičnih pravnika o pitanju pasivne legitimacije, te raščlamba pojmova vi aut clam. Nakon toga slijedi razrada aktivne legitimacije za primjenu, detaljno se izlaže Julijanovo tumačenje kako je preduvjet mogućnosti korištenja interdikta postojanje interesa, što se posebno analizira na pitanju kupoprodaje s dodanim uglavkom in diem addictio. Sljedeći dio rada sastoji se od tumačenja Ulpijanovog pristupa istom pravnom problemu, gdje iznosi stav kako je pitanje posjeda relevantno da bi osoba imala aktivnu legitimaciju za interdikt. Posljednji dio rada sadrži komparaciju Ulpijanovog i Julijanovog pristupa, daje zaključna promišljanja autora o potencijalnim razlozima njihova razilaženja, te konačno analizira mogu li razlike u prikazanim konceptima utjecati na pitanje hoće li aktivnu legitimaciju kod kupoprodaje pod in diem addictio imati prodavatelj ili kupac.; This paper deals with the question of active legitimation for the application of interdictum quod vi aut clam in the classical Roman law. The first part sets out general characteristics of said interdict, it’s potential mention in Cicero’s speech Pro Tullio, the presentation in the text of the praetorian edict, interpretations of classical jurists on the issue of the passive legitimation, and the analysis of the phrase vi aut clam. This is followed by the elaboration of the active legitimation for its application, detailing Julian’s interpretation that the prerequisite for the use of the interdict is the existence of interest, which is analyzed in particular on the issue of a sale contract with thein diem addictio. The next part of the paper consists of an analysis of Ulpian’s approach to the same legal problem, who states that the issue of possession is relevant for the active legitimation for the interdict. The last part of the paper contains a comparison of both approaches, gives concluding reflections of the author on potential reasons for their divergence, and finally answers the question of whether differences in the concepts may influence the question of the active legitimation.