Milestones in the history of pediatric surgery during the Byzantine times = Ključni događaji u povijesti dječje kirurgije za vrijeme Bizanta / Anastasia Oikonomou-Koutsiari, Effie Poulakou-Rebelakou, Evangelos Menenakos, Epameinodas Koutsiaris, Georgios Zografos.
Sažetak

During the Byzantine Times, medicine and surgery developed as Greek physicians continued to practice in Constantinople. Healing methods were common for both adults and children, and pediatrics as a medical specialty did not exist. Already Byzantine hospitals became institutions to dispense medical services, rather than shelters for the homeless, which included doctors and nurses for those who suffered from the disease. A major improvement in the status of hospitals as medical centers took place in this period, and physicians were called archiatroi. Several sources prove that archiatroi were still functioning in the late sixth century and long afterward, but now as xenon doctors. Patients were averse to surgery due to the incidence of complications. The hagiographical literature repeated allusions to doctors. Concerns about children with a surgical disease often led parents to seek miraculous healings achieved by Christian Protectors – Saints.This paper is focused on three eminent Byzantine physicians and surgeons, Oribasius, Aetius of Amida, Paul of Aegina, who dealt with pediatric operations and influenced the European Medicine for centuries to come. We studied historical and theological sources in order to present a comprehensive picture of the curative techniques used for pediatric surgical diseases during the Byzantine Times.; U bizantsko doba medicina i kirurgija razvijali su se dok su grčki liječnici nastavili s praksom u Carigradu. Metode liječenja i za odrasle i za djecu se nisu razlikovale, a pedijatrija kao medicinska specijalizacija nije postojala. Bizantske bolnice postale su ustanove, a ne skloništa za beskućnike, u kojima su liječnici i medicinske sestre pružali medicinske usluge za sve oboljele. U ovom se razdoblju dogodilo veliko poboljšanje statusa bolnica kao medicinskih centara, a liječnici su prozvani archiatroi. Nekoliko izvora dokazuje da su archiatroi još uvijek djelovali u kasnom šestom stoljeću i dugo nakon toga, ali sada kao ksenonski liječnici. Pacijenti nisu bili skloni operacijama zbog učestalosti komplikacija. U hagiografskoj literaturi su se učestalo spominjali liječnici. Zabrinutost za djecu s kirurškom bolešću roditelje je često tjerala da traže čudesna ozdravljenja koja su prakticirali kršćanski sveci zaštitnici. Ovaj rad govori o tri ugledna bizantska liječnika i kirurga. Oribazije, Aecije iz Amide i Pavao iz Aegine bavili su se pedijatrijskim operacijama i utjecali na europsku medicinu u idućim stoljećima. Proučavali smo povijesne i teološke izvore kako bismo predstavili sveobuhvatnu sliku kurativnih tehnika koje su korištene za dječje kirurške bolesti u bizantsko doba.