Grad Novi Vinodolski smješten je na jugoistočnom dijelu Primorskogoranske županije. Sa sjeverozapadne strane naslanja se na Kvarnerski zaljev, sa sjevera na Gorski kotar i obronke gorskog masiva Kapele, a s jugoistočne na obronke Velebita. Park Ivana Mažuranića, kao jedna od najvećih uređenih zelenih površina, ima važnu prostornu, kulturnu, povijesnu i gospodarsku ulogu za Novi Vinodolski. Kako bi park kvalitetno ispunjavao svoje funkcije i na pozitivan način upotpunjavao turističku ponudu, neophodno je da bude redovito i stručno održavan. Da bi se ostvario taj cilj potrebna je, između ostalog, sveobuhvatna analiza njegova biljnog materijala. Cilj rada bio je utvrditi i analizirati postojeću dendrofloru parka. Terensko istraživanje provedeno je 2014. i 2016. godine tijekom vegetacijskih sezona. Rezultati ukazuju na veliku raznolikost drvenastih biljnih vrsta kojih je zabilježeno 67 iz ukupno 32 porodice. Najzastupljenije porodice su Oleaceae (7 vrsta; 21,87%), Fabaceae (6 vrsta; 18,75%), Pinaceae (6 vrsta; 18,75%) i Rosaceae (5 vrsta; 15,62%) dok je čak 51,12% porodica zastupljeno samo s jednom vrstom. Fitogeografskom analizom utvrđeno je da najviše vrsta pripada adventivnim vrstama (35,82%) i mediteranskom flornom elementu (26,87%). Istraživanje pokazuje kako je većina dendroflore parka prilagođena uvjetima lokacije što bitno pridonosi ekonomičnosti održavanja.; The town of Novi Vinodolski is located in the south-eastern part of the Primorje-Gorski Kotar County. It lies on the northwest side of the Kvarner bay, with Gorski Kotar and the slopes of the mountain massif of Kapela in the north, and the slopes of Velebit in the south-east. Park Ivan Mažuranić, as one of the largest landscaped green area, has an important spatial, cultural, historical and economic role for Novi Vinodolski. In order to fulfil its functions and to complement the tourist offer in a positive way, the park must be regularly and professionally maintained. To achieve this goal it is necessary, among other things, to comprehensively analyze its plant material. The aim of the research was to establish and analyze the existing park dendroflora. Field research was conducted during vegetation seasons of 2014 and 2016. The results show a great variety of woody plant species, of which 67 out of 32 families were recorded. The most frequent families are Oleaceae (7 species; 21.87%), Fabaceae (6 species; 18.75%), Pinaceae (6 species; 18.75%) and Rosaceae (5 species;15.62%), while 51.12% of families are represented only by one species. Phytogeographic analysis shows that most species belong to the adventive species (35.82%) and mediterranean floral element (26.87%). Research suggests that most of the dendroflora of the park are adapted to the location conditions which significantly contributes to maintenance economics.