Pandemija koronavirusa posljednja je u nizu svjetskih kriza koja upućuje ‎na domete i ograničenja teorija međunarodnih odnosa, poglavito suvremenog ‎realizma. Konvencionalni analitički okvir koji međunarodne političke odnose svodi‎ na dvije razine, nacionalnu i međunarodnu, čini se nedostatnim u razmatranju ‎globalnog upravljanja zdravljem. Ovaj rad namjerava, iz perspektive teorija globalizacije,‎ ukazati na kompleksan karakter i logiku globalnoga prostornog poretka na ‎području zdravlja. Implikacije za državu i njezin interes ogledaju se u dramatičnoj‎ proliferaciji različitih privatnih aktera, od farmaceutske industrije do korporativnih i ‎filantropskih inicijativa. Njihovom se ekspanzijom poglavito zapadne gospodarske i ‎vojne sile pozicioniraju na prostoru moći u globalnom upravljanju. No tržišna logika ‎i difuzna moć globalnog zdravlja generiraju ekstremne zdravstvene neravnoteže‎ među razvijenima i nerazvijenim društvima, jakima i slabim državama. Globalan nerazmjer,‎ odnosno katastrofalni sanitarni uvjeti u Trećem svijetu uzroci su potencijalnih‎ izbijanja pandemija koja ugrožavaju globalni poredak. Ključno je stoga pitanje‎ što je uopće strateški interes države u epohi globalnog zdravlja.‎; The coronavirus pandemic is the last in a row of global crises that have‎ shed light on the reach and the limitations of international relations theories, especially‎ contemporary realism. The conventional analytical framework that narrows‎ international political relations down to just two levels of analysis, the national and‎ the international, seems inadequate for considering the issue of global health management.‎ This article, therefore, intends to highlight the complex character of and‎ the logic behind global spatial order in the area of global health from the perspective‎ of the sociology of globalization. The implications for the state and its interest‎ are reflected in the dramatic proliferation of different private actors, from pharmaceutical‎ industries to various corporate and philanthropic initiatives. Their expansion‎ has facilitated the positioning of particularly Western economic and military‎ forces in the power arena of global management. However, market logic and the‎ diffuse power of global health have been generating serious global health imbalances‎ between the developed and underdeveloped societies, between strong and‎ weak states. Global disproportion i.e. the catastrophic sanitary conditions in the‎ Third World are in fact the root of potential threats and pandemic outbreaks which,‎ in turn, threaten the very global order. The crucial question thus becomes: What is‎ actually the strategic interest of the state in a global health era?