Over the centuries, alongside multiple changes in socio-economical conditions, needs and technical possibilities, Italian forest and forest management have gone through a dynamic and complex evolution process. In the last decade, forest lands in Italy have been constantly growing and nowadays cover almost 11 million hectars, accounting for 36.4% of the total National territory. Several quantitative and qualitative aspects of forest resources, regarding species composition, actual and available stock, ownership, volume of utilization, accessibility, terrain features and others, have been described through the analysis of the National Forest Inventory (INFC2005). The most represented forest typology is »coppice with standards«, while many forests are in a mature stage, waiting for conversion to transitional stands. Concerning forest logging, full length harvesting and winching-skidding extraction are the most widespread systems, but in many areas the low-openness conditions represent a limiting factor for logging distances, expecially in high slope classes, where sustainable and cost-effective operations are primary. The modern solutions allowed by technological progress, in addition to the growing environmental awareness and need of a sustainable management at multiple level require an efficient forest communications management and professional formation of operators, in a challenging scenario that Italy is called to approach.; Tijekom stoljeća, uslijed višestrukih promjena u socio-ekonomskim uvjetima, potrebama i tehničkim mogućnostima, talijanske šuma i način gospodarenja šumskim ekosustavima prošli su kroz dinamičan i složen proces evolucije. U posljednjem desetljeću površina šuma i šumskog zemljišta u Italiji neprestano raste i danas pokriva gotovo 11 milijuna hektara, što čini 36,4% ukupnog nacionalnog teritorija. Analizama nacionalne inventure šuma (INFC2005) obuhvaćeno je i opisano nekoliko kvantitativnih i kvalitativnih aspekata šumskih ekosustava kao što su: sastav vrsta, podaci o stvarnim i dostupnim drvnim zalihama, strukturi vlasništva, stupnju iskoristivosti etata, stupnju otvorenosti šuma, značajkama i kategorijama terena te mnogih drugih. Najzastupljeniji tip šumske sastojine u Italiji je »panjača sa pričuvcima« dok su mnoge šumske sastojine u zreloj fazi, čekajući konverziju u prijelazni oblik sastojina. Što se tiče dominantnih načina sječa i metoda pridobivanja drva, prevladava deblovna metoda pridobivanja drva te privlačenje/privitlavanje drva po tlu uz napomenu kako je na mnogim područjima nedovoljna otvorenost šuma u kombinaciji sa velikom srednjom udaljenosti privlačenja, pogotovo na terenima gdje dominiraju veliki nagibi terena, predstavljaju ograničavajuće čimbenike izvođenja sječe i izradbe drva na održiv i troškovno prihvatljiv način. Moderna rješenja omogućena tehnološkim napretkom, uz rastuću ekološku svijest i potrebu za održivim upravljanjem na višestrukim razinama, zahtijevaju kvalitativni iskorak kako bi se pospješilo učinkovito upravljanje šumskim ekosustavima, u ovim izazovnim vremenima u kojima se Italija nalazi, uz neophodno profesionalno udruživanje izvođača radova.