Damages to residual trees caused by felling operation were assessed in the stands of a Caspian hardwood forest. Following the felling operation, a field survey was done to collect data of all residual trees (species, DBH, height) and of tree wounds (size class, location, intensity of damage). Different harvesting intensities were studied, and treatments were replicated three times. The results showed that the treatment with the medium and high harvest intensity was found to cause the highest percentage of damage and the largest stem wounds. It is concluded that harvesting intensity should be limited to 3 trees/ha during each harvesting operation to reduce the extent of tree damage and thus future financial loss.; U radu se procjenjuju oštećenja preostalih stabala uzrokovanih pridobivanjem drva u kaspijskim bjelogoričnim sastojinama. Nakon sječe provedeno je terensko istraživanje radi prikupljanja podataka o svim preostalim stablima (vrste, prsni promjer, visina) te o oštećenjima stabala (veličina, mjesto, intenzitet oštećenja). Promatrani su različiti intenziteti sječe, a postupci su ponovljeni tri puta. Prema rezultatima sadašnjih istraživanja 97 % ogrebotina, oguljotina i drugih oštećenja događa se na prva 1,3 m debla (Nikooy 2007, Behjou 2014). Druga su istraživanja pokazala da će otvorena oštećenja s >100 cm2 izložene bjeljike vjerojatno izazvati trulež (Hesterberg 1957, Lavallee i Lortie 1968). Za kaspijske šume Naghdi (2004) izvještava da 1,4 % preostalih stabala po hektaru (≥10 cm) zadobiva neku vrstu oštećenja, a na 0,6 % stabala drvo je izloženo oštećenju. Nikooy i dr. (2007) utvrdili su da je 1,9% preostalih stabala po hektaru (≥10 cm) zadobilo neku vrstu oštećenja, pri čemu se prosječna gustoća sastojina u tim istraživanjima kretala od 160 do 170 stabala po hektaru slično kao u ovom istraživanju. Istraživanja u drugim zemljama u kojima su primjenjivani modeli vjerojatnosti oštećivanja pokazala su slične rezultate s obzirom na udaljenost od traktorske vlake (Nichols i dr. 1994). Nichols i dr. (1994) također su izvijestili da se porastom temeljnice sastojine povećava vjerojatnost oštećivanja, što je donekle slično rezultatima ovoga istraživanja. Dodatno, ukupno oštećivanje sastojine pozitivno korelira s brojem preostalih stabala po hektaru (Holmes i dr. 2002). Slično se utvrdilo i ovim istraživanjem. Oštećenja veća od 100 cm2, u usporedbi s manjim ranama, manje će se vjerojatno zatvoriti 10 godina nakon sječe (Smith i dr. 1994).