beta
Matična publikacijaMedicina Fluminensis (Online)
Materijalni opisGraf. prikazi.
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Vrstačlanak
OpisCilj: Iako je transplantacija bubrega najbolja metoda nadomještanja bubrežne funkcije, još uvijek postoji potreba za poboljšanjem dugoročnih ishoda. Cilj rada bio je utvrditi neovisnu povezanost demografskih čimbenika primatelja i darivatelja, osnovne bubrežne bolesti, trajanja liječenja dijalizom, tkivne nepodudarnosti i senzibilizacije s ishodima transplantacije u suvremenoj kohorti pacijenata kojima je presađen bubreg. Ispitanici i metode: U istraživanje su uključeni pacijenti kojima je transplantiran bubreg u Kliničkoj bolnici Merkur od lipnja 2007. do kraja 2018. god. Ishodi transplantacije praćeni su do 31. 12. 2019. godine. Najkraće vrijeme praćenja bila je jedna godina. Podaci su prikupljeni korištenjem izvješća iz aplikacije Eurotransplant Network Information System (ENIS; www.eurotransplant.org). Preživljenje je prikazano Kaplan-Meierovim krivuljama. Povezanost preživljenja s određenim obilježjima primatelja i darivatelja analizirana je univarijatnom i multivarijatnom Coxovom regresijom. Rezultati: U razdoblju od lipnja 2007. do konca 2018. presađeno je 480 bubrega u 472 pacijenta. 10-godišnje preživljenje pacijenata iznosilo je 72 %. Desetgodišnje preživljenje bubrega cenzurirano za smrt pacijenata s bubregom u funkciji bilo je 93 %. U multivarijatnoj analizi jedino dob primatelja pri transplantaciji, šećerna bolest kao uzrok osnovne bubrežne bolesti i trajanje liječenja dijalizom ostali su neovisno povezani s preživljenjem pacijenata. Zaključak: Transplantacija bubrega rezultira odličnim dugoročnim preživljenjem bubrega. Potrebno je poboljšati dugoročno preživljenje pacijenata, prevencijom, ranim otkrivanjem i intenzivnim liječenjem kroničnih bolesti.Aim: Although kidney transplantation is the best method of replacing renal function, there is still a need to improve long-term outcomes. The aim of this study was to determine the independent association of recipient and donor demographic factors, underlying renal disease, duration of dialysis treatment, tissue typing mismatch, and sensitization with transplant outcomes in a contemporary cohort of kidney transplant patients. Patients and methods: The study included patients who had a kidney transplantation at Clinical Hospital Merkur from June 2007 to the end of 2018. Transplant outcomes were monitored until December 31, 2019. The minimum follow-up time was 1 year. Data were collected using reports from the Eurotransplant Network Information System (ENIS) application (www.eurotransplant.org). Survival is shown by Kaplan-Meier curves. The association of survival with specific recipient and donor characteristics was analyzed by univariate and multivariate Cox regression. Results: In the period from June 2007 to the end of 2018, 480 kidneys were transplanted in 472 patients. The 10-year patient survival was 72%. Ten-year renal survival censored for the death of renal function patients was 93%. In the multivariate analysis, only recipient age at transplantation, diabetes as the cause of underlying renal disease and duration of dialysis remained independently associated with patient survival. Conclusion: Long-term graft survival is excellent after kidney transplantation. Long-term patient survival can be improved by prevention, early detection and intensive treatment of chronic diseases.
  
rrep