Uvod: Prenatalna genetička dijagnostika obuhvaća dijagnostičke postupke kojima ispitujemo bolesti ili patološka stanja kod ploda. Možemo ju podijeliti na dvije vrste metoda: invazivnu i neinvazivnu. S obzirom na to da invazivne metode u značajnoj mjeri mogu naštetiti i majci i plodu, posljednjih desetljeća ubrzano se razvijaju neinvazivne metode. One su sigurnije, no unatoč tome, i jedne i druge predstavljaju značajne etičke izazove. Medicinske sestre u mnogočemu mogu pridonijeti razvoju prenatalne dijagnostike putem pružanja informacija roditeljima, upoznavanja roditelja s dijagnostičkom procedurom, suosjećanja s njima, pružanjem podrške u rješavanju etičkih dilema s kojima se roditelji susreću. Cilj rada bio je ispitati i utvrditi opću informiranost medicinskih sestara o metodama prenatalne genetičke dijagnostike te ispitati stavove medicinskih sestara o njihovoj ulozi u procesu prenatalne dijagnostike. Metode: Uzorak ispitanika činile su medicinske sestre koje rade u Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice i Općoj županijskoj bolnici Našice na Odjelu ginekologije i porodništva. U istraživanju je sudjelovalo 115 ispitanika. Korišten je upitnik koji se sastoji od 29 pitanja. Rezultati: Ispitanici su pokazali osrednje znanje o prenatalnoj dijagnostici. Smatraju da bi trudnice trebale obavljati neinvazivne testove, da su prenatalne metode pouzdane te da medicinske sestre mogu pomoći u prihvaćanju informacije o anomalijama djeteta. S druge strane, ispitanici se ne slažu s tvrdnjom da bi medicinske sestre trebale davati savjete trudnicama te da su invazivne metode opasne. Rasprava: Istraživanje ukazuje na potrebu dodatne edukacije medicinskih sestara kako bi mogle djelovati na području prenatalne dijagnostike i biti uključene u genetička savjetovališta. Zaključak: Razvojem prenatalne genetičke dijagnostike dolazi do pojave novih etičkih dvojbi koje postaju sve veći izazov medicinskim sestrama.