U posljednje vrijeme raste popularnost usredotočene svjesnosti i virtualne realnosti u kontekstu nošenja sa stresom. Usprkos tomu nema dovoljno istraživanja koja su uspoređivala te tehnike i uzimala u obzir osobine ličnosti. Cilj je ovoga istraživanja bio ispitati učinkovitost tehnike usredotočene svjesnosti i virtualne realnosti u neposrednome ublažavanju stresa te ispitati učinkovitost tehnika ovisno o individualnim razlikama u osobinama anksioznosti i usredotočene svjesnosti. Istraživanje je provedeno na 122 sudionika. Za izazivanje uznemirenosti korištena je oprema virtualne realnosti i animacija visine. U svrhu opuštanja korištena je tehnologija virtualne realnosti i animacija prirode te snimka usredotočene svjesnosti, a pratile su se subjektivne i fiziološke mjere uznemirenosti (elektrodermalna aktivnost). Za prikupljanje podataka o osobini usredotočene svjesnosti korišten je Petfaktorski skraćeni upitnik usredotočene svjesnosti, dok je za anksioznost korištena skala anksioznosti u Upitniku tendencija izbjegavanja i približavanja. Dobiveni rezultati pokazali su kako su sudionici procjenjivali nižu uznemirenost nakon izlaganja animaciji prirode i snimci usredotočene svjesnosti u odnosu na kontrolnu skupinu, dok fiziološke mjere nisu pratile takve rezultate. Nadalje, uz primjenu snimke najviše su se opustili visoko anksiozni i nisko usredotočeno svjesni pojedinci, dok u primjeni animacije prirode te osobine nisu igrale značajnu ulogu. Provedeno istraživanje ukazuje na mogućnost korištenja kratkih tehnika usredotočene svjesnosti i virtualne realnosti pri nošenju sa stresom te na važnost osobina ličnosti pri odabiru tehnike.; Mindfulness and virtual reality (VR) have recently been growing popular as stress–coping strategies. Despite that, there is not enough research that compared these techniques or has taken personality traits into account. This study aimed to examine the effectiveness of mindfulness and virtual reality techniques for immediate stress–relief and to examine the efficacy of techniques depending on individual differences in trait anxiety and dispositional mindfulness. The study was conducted on 122 participants. One VR animation was used to induce fear of height in participants, while VR nature animation and mindfulness audiotape were used to relax participants. Subjective and physiological indices of anxiety were measured through electrodermal activity. Five–Facet Mindfulness Questionnaire and Questionnaire of Approach and Avoidance Motivation were used to collect information about dispositional mindfulness and trait anxiety. Results suggest that the participants estimated that they were significantly more relaxed after the nature animation and the mindfulness audiotape compared to the control group, although the physiological measures did not follow these results. Furthermore, mindfulness audiotape was most effective in highly anxious and low mindfulness individuals, while in the case of nature animation these dispositions did not play a significant role. This study indicates the possibility to use short mindfulness and virtual reality techniques in stress–reduction as well as the importance of personality traits in their effectiveness.