Disgust represents a feeling of revulsion and is manifested as a response to adverse stimuli and indicates a motivation to withdraw from the stimulus. Several attempts were made to measure disgust, the earliest being the Disgust Sensitivity Scale (Haidt et al., 1994) that relied on responses to disgust elicitors, and the Disgust Propensity and Sensitivity Scale (DPSS, Cavanagh & Davey, 2000) that focused on the feeling itself, not on the strength of the reaction to specific disgust elicitors. There are two proposed models of the DPSS, one with two subscales, disgust propensity (DP) and disgust sensitivity (DS), and the other with three subscales where the self-focused/ruminative disgust (SFR) split from DS. This study aimed to validate the Serbian translation of the scale. We used two samples, a student sample (N = 437) and a social network user sample (N = 344). We used confirmatory factor analysis in both samples and the yielded results have shown that the three-factor solution is superior. The internal consistency of the subscales was marginally acceptable, while SFR subscale alpha value lagged in the social network user sample. Significant gender differences in subscale values were detected as expected, adding to the scale validity. Also, DP and DS registered a weak positive correlation with trait Neuroticism, negative affect, stress, depression, and anxiety. These results will further our claims that our translation of the DPSS is valid. In conclusion, we believe that the Serbian translation of the 12 item DPSS scale is viable for use in future research on this subject.; Gađenje predstavlja osjećaj odbojnosti koji se pojavljuje kao odgovor na neugodne podražaje te je indikator motivacije izbjegavanja podražaja. Nekoliko je pokušaja mjerenja gađenja, a prve su razvijene skale Skala osjetljivosti na gađenje (Haidt i sur., 1994), koja se temelji na odgovorima na izazivače gađenja, i Skala sklonosti gađenju i osjetljivosti na gađenje (DPSS, Cavanagh i Davey, 2000), koja se više usmjerava na sam osjećaj gađenja, a manje na jačinu reakcije na specifične izazivače gađenja. Dva su predložena modela skale DPSS. Prema jednome modelu DPSS ima dvije podljestvice, sklonost gađenju (DP) i osjetljivost na gađenje (DS), dok se prema drugome modelu skala sastoji od triju podljestvica, odnosno skala osjetljivosti na gađenje sadrži još i samofokusirano/ruminirajuće gađenje (SFR). Cilj je provedenoga istraživanja bio validirati srpsku verziju skale DPSS. Istraživanje je provedeno na dvama uzorcima: na uzorku studenata (N = 437) i na uzorku prikupljenome putem društvenih mreža (N = 344). Na obama su uzorcima rezultati konfirmatorne faktorske analize pokazali bolje indekse pristajanja trofaktorskoga rješenja. Pouzdanost tipa unutarnje konzistencije bila je granično prihvatljiva, pri čemu je bila niža za podljestvicu SFR na uzorku studenata. Dobivene spolne razlike u skladu su s postavljenim hipotezama. Također, podljestvice sklonosti gađenju i osjetljivosti na gađenje bile su u niskim pozitivnim korelacijama s Neuroticizmom, negativnim afektom, stresom, depresivnošću i anksioznošću, što ide u prilog valjanosti skale. Zaključno, smatramo da je srpska verzija Skale sklonosti gađenju i osjetljivosti na gađenje od 12 čestica primjerena za korištenje u budućim istraživanjima te teme.