beta
Povezani zapisi:

Podaci zapisa nisu dostupni
 
2 (1-10)
NaslovAnaliza emocija u iskazima preživjelih iz sustava logora Gospić-Jadovno-Pag u ljeto 1941. godine / Igor Drvendžija, Vinko Drača.
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Vrstačlanak
OpisU ovom radu autori istražuju emocije preživjelih logoraša iz sustava logora Gospić-Jadovno-Pag u kojem su u ljeto 1941. ubijani ljudi srpskog i židovskog etniciteta te komunisti i ostali politički protivnici ustaškog režima. Pristup proučavanja emocija bazira se na svjedočanstvima koja je objavio povjesničar Đuro Zatezalo. U radu se prvo govori o analizi emocija u historiji s naročitim osvrtom na svjedočanstva preživjelih kao poseban i izuzetno važan izvor u studijama Holokausta i genocida. Autori također problematiziraju intenciju zapisivača, sjećanje i emocije kao aspekte koje povjesničar koji analizira svjedočanstva mora imati na umu. Daje se i opis djelovanja rasnih zakona Nezavisne Države Hrvatske i logora smrti Gospić-Jadovno-Pag, nakon čega se sustavno analiziraju emotivi izneseni u svjedočanstvima. Pritom se fokus istraživanja usmjerava na emocije straha, strepnje, nade i radosti. Također se problematizira odnos sjećanja i emocija te način na koji protok vremena može izmijeniti intenzitet i sadržaj emocije, što može biti vrijedan metodološki prilog proučavateljima povijesti genocida i oralne povijesti uopće.In this paper the authors analyze the emotions of survivors of the camp system Gospić-Jadovno-Pag, where people of Serb and Jewish ethnic descent were murdered during the summer of 1941, as well as communists and other political enemies of the ustashi regime. The approach to the study of emotions is based on the eyewitness accounts published by the historian Đuro Zatezalo. The paper starts with an analysis of the emotions in history with a particular emphasis on the testimonies of survivors as a distinctive and extremely important source in the studies of the Holocaust and genocide. Afterwards, the authors examine the intentions of those who collected the testimonies, as well as memories and emotions as aspects which a historian who researches testimonies ought to have in mind. A description of the impact of race laws issued by the Independent State of Croatia is provided together with an overview of the history of the camp system Gospić-Jadovno-Pag, followed by an analysis of the emotives expressed in the testimonies, with the focus on the emotions of fear, anxiety, hope and joy. The relation between recollection and emotions is also discussed, in addition to the way in which the flow of time can alter the intensity and the contents of emotion, which can provide a valuable methodological insight to the researchers focusing on the history of genocide and oral history.
rrep
1
NaslovIzmeđu nadzora i funkcionalnosti : arhitektura Zavoda za umobolne u Stenjevcu / Vinko Drača.
Materijalni opisIlustr.
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Vrstačlanak
OpisOvaj rad promatra arhitekturu Kraljevskog i zemaljskog zavoda za umobolne u Stenjevcu tijekom njegove izgradnje i prvih godina postojanja. Doba od samog otvaranja zavoda 1879. do kraja Prvoga svjetskog rata bilo je obilježeno brojnim adaptacijama i proširenjima originalnih kapaciteta. Rad pokazuje kako su ta proširenja odražavala postojeće paradigme zavodske arhitekture u drugoj polovici 19. stoljeća. Arhitektura je, pod utecajem Pinelova moral treatmenta kao primarnoga terapeutskog pristupa duševnim bolestima u 19. stoljeću, bila smatrana sredstvom izlječenja i njezina se terapeutska važnost u okviru psihijatrije nije dovodila u pitanje. Dok su rani primjeri arhitekture psihijatrijskih bolnica mnogo posuđivali od zatvora i bili prilagođeni nadzoru nad duševno oboljelima (primjer je bečki Narrenturm), kasniji planovi poput linearnog i separatnog (paviljonskog) nastojali su istodobno povećati učinkovitost nadzora, djelovati terapeutski i odgovoriti na neke praktične potrebe sve napučenijih zavoda. Stenjevački zavod, koji je projektirao bečki arhitekt Kuno Waidmann, nastao je upravo na prijelazu između linearnog i separatnog tipa te je, originalno zamišljen kao linearni tip institucije, kasnijim dograđivanjima pretvoren u zavod separatnog ili paviljonskog tipa.This paper reviews the architecture of the Royal National Institute for the Insane in Stenjevec during its construction and the first years of its existence. Since the opening of the Institute in 1879 until the end of the World War I, there were numerous adaptations and extensions of the original capacities. The paper shows how these extensions reflected the existing paradigm of the institutional architecture in the second half of the 19th century. Architecture, under the influence of Pinel’s “moral treatment” as a primary therapeutic approach to mental illnesses in the 19th century, was considered to be a remedy and its therapeutic importance in the context of psychiatry was not questioned. While early examples of the architecture of psychiatric hospitals copied prison construction and were adapted to control the mentally ill (e.g., the Viennese “Narrenturm”), later plans, such as linear and separate (pavilion), sought to simultaneously increase control effectiveness, act therapeutically and respond to some practical needs of the more crowded institutes. The Stenjevec Institute, designed by the Viennese architect Kuno Waidmann, was created exactly at the transition between the linear and the separate type. The institute, originally conceived as a linear type of institution, was later transformed into a separate or pavilion type institute.
rrep
2
2 (1-10)