beta
Povezani zapisi:

Podaci zapisa nisu dostupni
 
2 (1-10)
NaslovDocumented records of Gaidropsarus granti (Osteichthyes: Lotidae) in the Adriatic Sea and review of its Mediterranean occurrences is it a native fish or a newly established one? / Giambattista Bello.
Materijalni opisIlustr.
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Vrstačlanak
OpisGaidropsarus granti (Osteichthyes: Lotidae) is a rare fish that was recorded for the first time in the Mediterranean Sea in 1989. The Mediterranean records have been documented for the Ligurian Sea, the Levant Sea close to Rhodes, off the Sardinian coasts and for the northern Ionian Sea south of the Straits of Messina. Additional reports referred its presence in the Alboran Sea, in the southern Adriatic Sea and west of Malta, though without any additional information. The present paper reports the occurrence of G. granti in the Adriatic Sea (eastern Mediterranean) thanks to the examination of eight specimens collected in its south-western part, between February 1997 and October 2017. Six of them had been trawled at depths from 190 to 290 m, mainly in a channel within coral banks, while two were caught by hook at 420 m depth on coral banks. Their total length ranged from 21.0 to 32.3 cm. Four dissected individuals were adult, three males and one female. The stomach of two individuals contained only galatheid shrimps of the genus Munida, some of which were identified as M. rutllanti. According to interviews with fishermen based in the area where G.granti specimens were trawled, this conspicuous fish was unknown to them until the 1997 captures. Afterwards, it became well known to all of them, because few specimens are presently caught every once in a while. It is discussed whether G. granti is a native Mediterranean species or a fish that entered this sea a few decades ago. Both hypotheses have some support. The autochthonous origin hypothesis is mainly based on both G. granti distribution throughout the Mediterranean and its unavailability to old fishing gear uncapable of fishing on deep, rough grounds. The contrasting allochthonous hypothesis is backed by the total lack of Mediterranean records prior to 1989 coupled with its quite long larval pelagic phase.Gaidropsarus granti (Osteichthyes: Lotidae) je rijetka riba koja je prvi put zabilježena u Sredozemnom moru 1989. godine. Nalazi u Sredozemnom moru su dokumentirani za Ligursko more, Levantinsko more blizu Rodosa, s obale Sardinije i sjevernije Jonsko more južno od Messine. Dodatna izvješća ukazala su na njegovu prisutnost u Alboranskom moru, u južnom Jadranu i zapadno od Malte, iako bez ikakvih dodatnih informacija. U ovom radu prikazana je pojava G. granti u Jadranskom moru (istočni dio Sredozemnog mora) zahvaljujući ispitivanju osam uzoraka sakupljenih u jugozapadnom dijelu, u razdoblju između veljače 1997. i listopada 2017. godine. Šest primjeraka je ulovljeno na dubinama od 190 do 290 m, uglavnom u kanalu između koraljnih grebena, dok su dva uzorka uhvaćena udicom na dubini od 420 m na koraljnom grebenu. Njihova ukupna duljina kretala se od 21,0 do 32,3 cm. Četiri izdvojena primjerka su bila odrasle jedinke, tri mužjaka i jedna ženka. Želudci dvaju primjeraka su sadržavali samo rakove roda Munidae, od kojih su neki identificirani kao M. rutllanti. Sudeći po intervjuima s ribarima sa područja gdje su bili ulovljeni uzorci G. granti, ta lako prepoznatljiva riba bila je nepoznata do 1997. godine. Nakon toga, postala je uobičajena i prepoznata od strane ribara jer se od tada sporadično lovi. Vode se rasprave o tome da li je G. granti autohtona sredozemna vrsta ili novopridošla vrsta koja je tu dospjela prije nekoliko desetljeća. Obje hipoteze imaju uporište. Hipoteza o autohtonom podrijetlu uglavnom se temelji na zastupljenosti G. granti diljem Sredozemlja i relativne nedostupnosti starijim ribolovnim alatima neadekvatnim za ribolov na dubokim i grubim terenima. Oprečnu hipotezu podupire potpuni nedostatak nalaza u Sredozemnom moru prije 1989. godine zajedno s prilično dugom larvalnom pelagičkom fazom.
rrep
1
NaslovNon-indigenous cephalopods in the Mediterranean Sea : a review / Giambattista Bello, Franco Andaloro, Pietro Battaglia.
Materijalni opisGraf. prikazi.
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Vrstačlanak
OpisThe present review critically assesses the records of cephalopods that have entered the Mediterranean Sea in the last few decades. It includes 13 species, namely Sepia dollfusi, Stoloteuthis leucoptera, Sepioteuthis lessoniana, Architeuthis dux, Cranchia scabra, Taonius pavo, Megalocranchia sp., Teuthowenia megalops, Cycloteuthis sirventi, Taningia danae, Octopus cyanea, Amphioctopus sp. and Tremoctopus gracilis. The presence of Sepia pharaonis needs to be confirmed, whereas that of Sepia gibba and Spirula spirula is excluded. The arrivals from the Atlantic Ocean through the Strait of Gibraltar are related to the entrance surface current, which either carried passively planktonic paralarvae or favoured in some other way the entrance of subadult and adult stray specimens. As a matter of fact, all Atlantic cephalopods are pelagic oegopsid squids, with the exception of the nekto-benthic sepiolid S. leucoptera; all of them have been found only in the western Mediterranean basin. None of them seemingly established a stable population there, apart from the latter species. On the contrary, the cephalopods entering the Mediterranean from the Red Sea through the Suez Canal (Lessepsian migrants) lead a benthic mode of life. At least two of them, namely S. lessoniana and Amphioctopus sp., set up stable populations in the eastern basin. Lastly the occurrences of the pelagic octopod T. gracilis are ascribed, in the literature, to human-mediated transfer.U ovom radu autori kritički procjenjuju nalaze glavonožaca koji su ušli u Sredozemno more u posljednjih nekoliko desetljeća, što uključuje 13 vrsta, a to su: Sepia dollfusi, Stoloteuthis leucopte-ra, Sepioteuthis lessoniana, Architeuthis dux, Cranchia scabra, Taonius pavo, Megalocranchia sp., Teuthowenia megalops, Cycloteuthis sirventi, Taningia danae, Octopus cyanea, Amphioctopus sp. i Tremoctopus gracilis. Prisutnost vrste Sepia pharaonis treba biti potvrđena, dok je prisutnost Sepia gibba i Spirula spirula isključena. Dolasci vrsta iz Atlantskog oceana kroz Gibraltarski tjesnac povezani su s ulaznom površinskom strujom koja je nosila pasivno planktonske paralarve ili je na neki drugi način favorizirala ulaz subadultnih i odraslih zalutalih primjeraka. Zapravo su svi atlantski glavonošci pelagične lignje, s izuzetkom nekto-bentoskog sepiolida S. leucoptera. Čini se da nijedna vrsta od navedenih tamo nije uspostavila stabilnu populaciju, osim potonje navednih vrsta. Naprotiv, glavonošci koji ulaze u Sredozemno more iz Crvenog mora kroz Sueski kanal (lesepsijski migranti) vode bentoski način života. Ipak, dvije vrste S. lessoniana i Amphioctopus sp., uspostavile su stabilne populacije u istoč-nom dijelu. Konačno, pojave pelagične hobotnice T. gracilis pripisuju se, u literaturi, prijenosu posredovanim antropogenim utjecajem.
rrep
2
2 (1-10)