beta
Podaci zapisa nisu dostupni
 
2 (1-10)
NaslovHistorijskomaterijalistička kritika postmarksizma : problem revolucionarnog subjekta / Karlo Jurak.
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Vrstačlanak
OpisMarksistička teorija, kao i sve druge teorije, podliježe posljedicama podjele rada na materijalni i duhovni, koju Marx u Njemačkoj ideologiji označava kao prvu pravu podjelu rada u klasnim društvima. U fenomenu tzv. zapadnog marksizma, ali ponajviše u postmarksističkim transformacijama najbolje se vide te posljedice za sâm marksizam. Stoga je cilj ovoga rada primijeniti upravo historijskomaterijalističku metodu na postmarksizam te opisati i objasniti transformacije revolucionarnih subjektivnosti koje prate tu mutaciju u marksističkoj teoriji. Prije toga treba ugrubo napraviti periodizaciju marksizma služeći se nekim terminima Perryja Andersona te, na tom tragu, postmarksizam predstaviti kao drugu fazu zapadnog marksizma. U središnjem dijelu rada tako su predmet interesa glavne karakteristike postmarksizma koje uključuju zamjenu klasnih politika identitetskima, partikularizaciju i fragmentaciju društvenih borbi te kooptaciju borbi u dominantni društveno-politički okvir. Sve je to popraćeno obraćanjem pažnje na neke promjene u proizvodnim odnosima te na prateći neoliberalni zaokret na ekonomskom, političkom i kulturnom planu. Radi lakšeg razumijevanja tih transformacija izlaže se kratki pregled nekih preteča postmarksizma i teorijskih koncepata koji su znatno utjecali na postmarksističke teorije, a nakon toga objašnjavaju se najistaknutiji primjeri konstitucije različitih revolucionarnih subjektivnosti u nekim postmarksističkim teorijama. Na samom se kraju naglašava važnost nadilaženja tih partikularnih pozicija te teorijski afirmira univerzalizam i ističe njegova praktičko-politička važnost i potencijalnost. Time je dan bitan ulog povratku na historijska izvorišta marksizma koja su i omogućila njegovu autorefleksiju.Marxist theory, as all other theories, is subject to the consequences of the division of labour into the material and the mental one. In The German Ideology Marx marked this division as the first real division of labour in class societies. Regarding Marxism itself, the consequences of this division are very obvious especially within the phenomenon of so-called Western Marxism, but most of all in post-Marxist transformations. Therefore, the aim of this paper is to apply the method of historical materialism to post-Marxism itself and to describe and explain the transformations of revolutionary subjectivities which follow this mutation in Marxist theory. Before that, it is necessary to roughly outline the periodization of Marxism relying on some terms coined by Perry Anderson and, on that trajectory, to present post-Marxism as the second phase of Western Marxism. Thus, the central part of the paper focuses on the main characteristics of post-Marxism such as replacement of class politics with identity politics, the particularisation and fragmentation of social struggles, and their cooptation in the dominant socio-political framework. All of that is accompanied by remarks on some changes in the relations of production and the concomitant neoliberal turn in the economic, political and cultural agenda. In order to allow for a better understanding of it all, a short review of some post-Marxist forerunners and theoretical concepts which have noticeably influenced post-Marxist theories is offered. This is followed by explanations of the most prominent examples of the constitution of different revolutionary subjectivities in some post-Marxist theories. Finally, the necessity of overcoming these particular positions and theoretically affirming universalism, including its practico-political importance and potentiality, is emphasized. This paves the way for the return to the historical sources of Marxism, which are what allowed for its auto-reflexivity in the first place.
rrep
1
NaslovProblem konstitucije govorećeg subjekta i mogućnost metalingvistike / Karlo Jurak.
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Vrstačlanak
OpisProblem odnosa između jezične strukture i govorećeg subjekta zahvaća skoro svaku lingvističku teoriju još i prije Ferdinanda de Saussurea koji je tu dihotomiju razvio do krajnjih konzekvenci u utemeljenju strukturalizma kao znanstvene paradigme. Tu centralnu dihotomiju prate i druge poput one između funkcije i forme te primata jezika ili mišljenja. Razmatrajući tako lingvističke teorije prije i poslije Saussurea možemo vidjeti da je svugdje barem implicitno prisutan ovaj problem. Kako bi se taj problem nadišao, u ovom se radu konstituciji govorećeg subjekta prilazi mimo ustaljenih dihotomija koristeći koncepte jezičnog upravljanja, metajezika te metajezične sposobnosti. Uz to dolaze pretpostavke o svjesnosti jezične djelatnosti, njezinu inherentno metajezičnom karakteru te mogućnosti konstituiranja subjektivnosti samoga govornoga aktera pomoću refleksivnosti i dijalogičnosti. U tu svrhu govoreći se subjekt provlači kroz tri dimenzije sa svojim specifičnim problemima – kroz filozofsku, političko i pragmatičku dimenziju. Glavna je značajka filozofske dimenzije ontološko i epistemološko utemeljenje jezičnoga fenomena te odnos jezika i mišljenja; kod političke dimenzije riječ je o pitanjima moći i hegemonije; na pragmatičkoj se razini ističe raspad dihotomije između deskriptivnosti i performativnosti kao različitih jezičnih funkcija. Konačno, cilj je rada na navedenim pretpostavkama afirmirati metalingvistiku univerzalnoga karaktera ostajući u imanentnim okvirima, tj. u okvirima samoga jezikaThe problem of the relationship between the linguistic structure and the speaking subject is present in almost all linguistic theories, even those that were postulated prior to that of Ferdinand de Saussure who developed the said dichotomy to its fullest. Other dichotomies such as “function-form” and “language-thought” follow this central dichotomy. In this sense, the problem of this relationship is present in every linguistic theory before and after Saussure, at least implicitly. In order to overcome this problem, in this paper we examine the constitution of the speaking subject outside of the fixed dichotomies. Instead, we use the concepts of language management, metalanguage and metalingual ability. This calls for some hypotheses about language activity awareness, its inherently metalinguistic character and the possibility of the constitution of the speaking actor´s subjectivity through reflexivity and dialogicality. For this purpose, the speaking subject, with its specific problems, is viewed through three different prisms: the philosophical, the political and the pragmatic one. The main characteristic of the philosophical dimension is the ontological and epistemological foundation of linguistic phenomena and the relationship between language and thought; the political dimension deals with the questions of power and hegemony; the pragmatic dimension emphasizes the breakdown of the dichotomy between descriptiveness and performativity as different linguistic functions. Finally, the goal of the paper is to establish universal metalinguistics, relying on the abovementioned hypotheses, while remaining within the immanent frameworks, i.e. within the framework of language itself.
rrep
2
2 (1-10)