beta
Podaci zapisa nisu dostupni
 
1 (1-10)
NaslovPasivna rečenica u nastavi japanskog jezika na početnom nivou i prevazilaženje problema njene upotrebe / Divna Glumac.
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Jeziksrpski
Vrstačlanak
NapomenaBilješke uz tekst.
OpisSpecifičnost japanske pasivne rečenice je što osim predmeta i bića direktno obuhvaćenih radnjom u ulozi subjekta-pacijensa može biti i vlasnik objekta nad kojim je radnja izvršena, pa i lice koje nije obuhvaćeno glagolskom radnjom već indirektno trpi njen uticaj, najčešće kao smetnju. Tako pasiv obuhvata i značenja posesije i štete. U udžbenicima za početni nivo koji su se do sada koristili u nastavi na Filološkom fakultetu u Beogradu, pasiv u japanskom se objašnjava kroz prikaz strukture i izvođenje pasivne rečenice iz aktivne. Zaključak je da jedna situacija može biti opisana bilo aktivom bilo pasivom, ali ne daju se dalja objašnjenja za ovu prividnu jezičku neekonomičnost. Posledica je nerazumevanje i izostanak upotrebe pasivne rečenice na višim nivoima jezičke kompetencije. Uzrok ovome mogla bi biti interferencija maternjeg jezika, koji poseduje pasivnu strukturu, ali njena upotreba nije široko zastupljena. Drugi razlog bi mogao biti što je upotreba pasivne rečenice objašnjena na nivou rečenice. Otuda se javlja potreba da se ova struktura objasni na nivou diskursa, u okviru šire kategorije – glagolskog roda. Cilj ovog istraživanja je da se, na primeru specijalnog časa, ispita koliko studenti razumeju upotrebu japanske pasivne rečenice kada se ona objasni s polazišta glagolskog roda, i koliko takav pristup može da pomogne u prevazilaženju problema interferencije maternjeg jezika, u upotrebi pasiva u japanskom kao i u prevođenju sa srpskog na japanski. Osim objašnjenja o upotrebi pasivne rečenice, na času se ukazuje i na neke postulate teorije prevođenja. Zatim, studenti imaju zadatak da grupno diskutuju o upotrebi pasiva u ponuđenim primerima, a potom da samostalno, u pisanom obliku, u oba smera prevedu rečenice u kojima je upotrebljen pasiv na japanskom. Za vežbe prevođenja koristili smo rečenice iz književnog korpusa.In textbooks for the beginner level which have been used in Japanese language teaching at the Faculty of Philology, University of Belgrade, passive sentences are introduced through the structures of sentence types. The conclusion is that a situation can be expressed by using either active or passive structure, but there is no further explanation for this linguistic non-economy. Consequently, we find a lack of understanding, and no use, or at least no adequate use of passive sentences at higher levels of language competence. One of the reasons for this might be interference of learners’ mother tongue, in which the passive sentence might exist, but whose use is reduced or not widely spread. Another reason might be that the use of passive structure is defined only on the sentence level, without taking the wider context and the discourse level into the consideration. In this situation the need to explain these structures and their use within the context of the higher category arises, that is, the category of verbal voice. The aim of this research is to examine, using the example of a special class, how students understand the use of the Japanese passive sentence when explained from the viewpoint of voice, and how such an approach can help overcome the problem of mother tongue interference in the use of the passive voice in Japanese as well as in translation from Serbian to Japanese. In addition, some of the postulates of translation theory are pointed out in class. Afterwards, the students are assigned the task of group discussions on the use of the passive voice in the offered examples, after which they were asked to independently translate the sentences in which the passive is used in Japanese, in both directions, in written form. For those tasks we used sentences taken from the literary corpus. The instructor analyzes the collected data in the form of written translation, comparing it with a literary translation.Specifičnost japanske pasivne rečenice je u tome što u ulozi subjekta – pacijensa, osim predmeta i bića izravno obuhvaćenih radnjom, to može biti i vlasnik objekta nad kojim je radnja izvršena, pa i lice koje nije obuhvaćeno glagolskom radnjom već neizravno trpi njezin utjecaj, najčešće kao smetnju. Tako pasiv obuhvaća i značenja pripadnosti i štete. U udžbenicima za početnu razinu koji su se dosad upotrebljavali u nastavi na Filološkome fakultetu u Beogradu, pasiv se u japanskome objašnjava kroz prikaz strukture i izvođenje pasivne rečenice iz aktivne. Zaključuje se da jedna situacija može biti opisana bilo aktivom bilo pasivom, ali ne daju se daljnja objašnjenja za ovu prividnu jezičnu neekonomičnost. Posljedica je nerazumijevanje i izostanak upotrebe pasivne rečenice na višim razinama jezične kompetencije. Uzrok bi ovome mogla biti interferencija materinskoga jezika, koji poseduje pasivnu strukturu, ali njezina uporaba nije široko zastupljena. Drugi bi razlog mogao biti što je uporaba pasivne rečenice objašnjena na razini rečenice. Otuda se javlja potreba da se ova struktura objasni na razini diskursa, u okviru šire kategorije – glagolskoga roda. Cilj je ovoga istraživanja da se, na primjeru posebnoga sata, ispita koliko studenti razumiju upotrebu japanske pasivne rečenice kada se ona objasni s polazišta glagolskoga roda i koliko takav pristup može pomoći u nadvladavanju problema interferencije materinskoga jezika u upotrebi pasiva u japanskome, kao i u prevođenju sa srpskoga na japanski. Osim objašnjenja o uporabi pasivne rečenice, na satu se ukazuje i na neke postulate teorije prevođenja. Zatim, studenti imaju zadatak grupno diskutirati o uporabi pasiva u ponuđenim primjerima, a potom samostalno, u pisanome obliku, u oba smjera prevesti rečenice u kojima je upotrijebljen pasiv na japanskome. Za vježbe prevođenja koristili smo se rečenicama iz književnoga korpusa.
rrep
1
1 (1-10)