beta
Probrano po
Povezani zapisi:

Naslov portalaDigitalne zbirke NSK
  
rrep
 
1.599 (1-10)
NaslovPravaštvo u Gospiću od 1880-ih do 1914. / Mislav Gabelica.
Matična publikacijaSenjski zbornik (Online) – 1849-0999 – 45 (2018) ; str. 305-344
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Ključne riječiPravaštvoFrankovciMilinovciGospić
Bibliografska napomenaBibliografske bilješke uz tekst ; bibliografija i izvori: str. 341-343Summary
Vrstačlanak
UDK94(497.5)329
OpisAutor u članku obrađuje razvoj pravaške organizacije u Gospiću te analizira društvene i ideološke razlike između njezinih pristaša, koje su prema njegovom sudu uzrokovale stalne sukobe unutar te organizacije. U razdoblju od 1895. do 1914. godine autor u Gospiću primjećuje dvije pravaške grupe: jednu koja je okupljala pripadnike gospićkoga višeg društvenog sloja i gdje su dominirali trgovci visoko rangirani na imovinskoj ljestvici te drugu, koja je u odnosu prema prvoj grupi okupljala pripadnike nižeg društvenog sloja i gdje je uz trgovce nižih prihoda u velikoj mjeri sudjelovalo i svećenstvo gospićke okolice. Mada su se i jedna i druga grupa smatrale pravašima, autor među njima osim društvenih razlika primjećuje i velike ideološke razlike, koje su bile osobito vidljive u nacionalnom dijelu pravaškog programa. Prva, imućnija pravaška grupa, u kojoj su se isticali Marko Došen te Lovre Pavelić i njegovi sinovi, u prvi je plan stavljala državnopravni dio pravaškog programa te je težila ostvarenju hrvatske državne neovisnosti u suradnji s hrvatskim pravoslavnim stanovništvom, priznajući zauzvrat tomu stanovništvu srpski nacionalni karakter. Druga grupa, u kojoj su se isticali Ivan Bušljeta, Dragutin Smojver i pop Stipe Vučetić, u prvi je plan stavljala nacionalni dio pravaškog programa, u skladu s kojim je negirala srpski nacionalni karakter hrvatskom pravoslavnom stanovništvu te je izbjegavala bilo kakav dodir s političkim predstavnicima toga stanovništva, zbog kojega bi bili prisiljeni dati mu nacionalne koncesije u Hrvatskoj. Sukob ovih dviju grupa u Gospiću kulminirao je 1908. godine, kada je i na nacionalnoj razini došlo do raskola Starčevićeve hrvatske stranke prava, unutar koje su dotad djelovale obje gospićke pravaške grupe.
ID-DOI10.31953/sz.45.1.5
rrep
1
NaslovAndrew Archibald Paton : Lika i Senj u putopisu iz 1849. godine / Juraj Lokmer.
Materijalni opisIlustr.
Matična publikacijaSenjski zbornik (Online) – 1849-0999 – 45 (2018) ; str. 345-428
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Ključne riječiPutopisiKulturna povijestKulturna baštinaPaton, Andrew Archibald19. st.DalmacijaLikaPlitvička jezeraSenjVojna krajina
Bibliografska napomenaBibliografske bilješke uz tekst ; bibliografija i izvori: str. 415-427Summary
Ključne riječiPaton, Andrew Archibald
Vrstačlanak
UDK91
OpisVeliko zanimanje engleskih putopisaca već od kraja XVIII., a posebno početkom i sredinom XIX. stoljeća za istočnojadransku obalu kulminiralo je krajem toga i početkom sljedećega stoljeća. Motivi putovanja su različiti: od upoznavanja "egzotičnih" krajeva,otkrivanja nepoznate europske kulturne baštine, pa sve do ciljanoga snimanja stanja iodnosa političkih snaga u Austrijskome carstvu, njegovom odnosu prema susjednomeOtomanskom carstvu te jačanja samosvijesti slavenskih naroda u odnosu na mađarski iaustrijski hegemonizam i slavenske narode u Otomanskom carstvu. Britanski diplomat,tajni obavještajac britanskoga veleposlanstva u Beču, sa znatnim vojno-diplomatskimiskustvom na Bliskom istoku (Sirija, Egipat) i u Srbiji Andrew Archibald Paton (1811.– 1874.) proputovao je 1846. i 1847. godine istočnojadranskom obalom, DalmatinskomZagorom i Likom prvenstveno sa zadatkom prikupljanja podatka o materijalnom stanjutoga dijela Austrijskoga carstva, posebno istočnojadranskih luka. Putovanje je započeokočijom iz Beča u Zadar, nastavio do Kotora, posjetio Crnu Goru te se vratio u Zadarodakle je preko Like otputovao za Rijeku, Trst i završio u Grazu. Istražujući te krajevePaton je dokumentarnom preciznošću opisao ljude i krajeve riječju i slikom, bilježioneke detalje iz kulturne baštine i lokalne povijesti, koje je uglavnom pabirčio iz putopisaprethodnih britanskih posjetitelja, kao i prirodne fenomene i ljepote krajolika za što jepokazao i dosta literarnoga smisla. To je objavio u kapitalnom djelu: Highlands andislands of the Adriatic: including Dalmatia, Croatia, and the southern Provinces ofthe Austrian Empire, Volumen I. i II., koje je 1849. godine objavio u Londonu. Ovo jedjelo poslovna i politička javnost dobro primila i Paton već 1862. godine objavljuje uLondonu prošireno izdanje Researches on the Danube and the Adriatic; or, Contributionsto the Modern History of Hungary and Transylvania, Dalmatia and Croatia, Servia and BulgariThe great interest of English travel writers from the end of the 18th century, and especiallyfrom the beginning and mid-19th century in the Eastern Adriatic coast culminated at the endof it and at the beginning of the 20th century. The motives for travelling were varied: from thefamiliarisation of "exotic" regions, the discovery of unknown European cultural heritage, all theway to the targeted recording of the conditions and relationships of political powers in the AustrianEmpire, its relationship with the neighbouring Ottoman Empire, and the strengthening of the selfconfidenceof the Slavic peoples in relation to the Hungarian and Austrian hegemony and the Slavicpeoples in the Ottoman Empire. British diplomat, secret intelligence officer of the British Embassyin Vienna, with significant military-diplomatic experience in the Middle East (Syria, Egypt) andin Serbia, Andrew Archibald Paton (1811-1874) travelled, in 1846 and 1847, the Eastern Adriaticcoast, the Dalmatian Hinterland (Zagora) and Lika primarily with the task of gathering informationabout the material condition of that part of the Austrian Empire, especially the Adriatic ports. Hebegan the journey began by carriage from Vienna to Zadar, continued to Kotor, visited Montenegroand returned to Zadar from where, via Lika, he travelled to Rijeka, Trieste and ended in Graz andVienna. He was the first Briton to visit the interior of Croatia, particularly the Military Frontier andLika. Exploring these regions Paton described with documentary precision the people and regionswith words and pictures, he noted some details from the cultural heritage and local history, whichhe mostly gleaned from the travelogues of previous visitors and literature which he was able toconsult in Vienna. He also described the natural phenomena (Plitvice Lakes) and the beauty of thelandscape (Plješivica, Velebit) for which he also demonstrated a fair amount of literary penchant.Particularly interesting are his descriptions of
ID-DOI10.31953/sz.45.1.6
rrep
2
NaslovDeklinacija imenica u komiškomu govoru / Filip Galović.
Materijalni opisIlustr.
Matična publikacijaSenjski zbornik (Online) – 1849-0999 – 45 (2018) ; str. 449-464
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Ključne riječiHrvatski jezikČakavsko narječjeMorfologijaDeklinacija imenicaMjesni govorKomižaVis (otok)
Bibliografska napomenaBibliografske bilješke uz tekst ; bibliografija: 21 jed.Summary
Vrstačlanak
UDK811.163.4281
OpisU radu se usmjeruje na morfološku problematiku mjesnoga govora Komiže naotoku Visu, odnosno glavnim je ciljem ukazati na vlastitosti u deklinaciji imenica. Natemelju se analiziranoga materijala može zaključiti da su osobitosti u deklinaciji imenicaopserviranoga govora većinom očekivane za srednjodalmatinsko područje te da nisuuzdrmane najnovijim utjecajima i nanosima sa strane.Focussed upon in the paper is the morphological problem of the local speech of Komiža on the island of Vis, i.e. with the aim main to point out the individuality in the declination of nouns. On the basis of the analysed material it can be concluded that the peculiarities in the declination of nouns of the observed speech are mainly expected for the central Dalmatian region and that they are not disturbed by the latest influences and trends from outside.
ID-DOI10.31953/sz.45.1.8
rrep
3
NaslovMilan Moguš i Bašćanska ploča / Tomislav Galović.
Sadržaj(505)Sadrži i prilog na str. 280-285.
Matična publikacijaSenjski zbornik (Online) – 1849-0999 – 45 (2018) ; str. 265-286
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Ključne riječiBašćanska pločaHrvatski jezikGlagoljska epigrafijaDijalektologijaAkcentologijaMoguš, MilanSrednji vijek
Bibliografska napomenaBibliografske bilješke uz tekst ; bibliografija: str. 276-280.Summary
Vrstačlanak
UDK930.85(497.5)811.163.42929
OpisU članku se donosi pregled istraživačkih rezultata Milana Moguša (1927. – 2017.)vezanih za proučavanje Bašćanske ploče, toga našega najznačajnijeg nacionalnog spomenika na hrvatskome jeziku i glagoljičkom pismu iz razdoblja hrvatskoga kraljevstva i neposredno nakon njega. U osnovnim crtama rekapituliraju se znanstveno-stručni rezultati o Bašćanskoj ploči te se ukazuje na otvorena pitanja i probleme, kojima je MilanMoguš prišao i ponudio pojedina rješenja, poglavito s jezikoslovnoga gledišta. Prikazatće i analizirati njegovi radovi od kojih posebno treba izdvojiti sljedećih pet: 1) Riječdvijeo Baščanskoj ploči (u povodu 890. godišnjice) (1967.; pretisak 1988.), 2) Baščanskaploča u našoj znanstvenoj literaturi (referat 1989., tekst 1997.), 3) Povijest hrvatskogaknjiževnoga jezika (1993., 1995.2, 2009.3), 4) Filološki pogled na starohrvatske pravne spomenike (2000.) i 5) Kako pročitati Baščansku ploču (2011., prethodno objavljeno u Senjskom zborniku, sv. 37/2010).Presented in the article is an overview of the research results of Milan Moguš (1927 – 2017) connected to the study of the Baška tablet, our most significant national monument in the Croatian language and Glagolitic alphabet from the period of the Croatian kingdom and directly after it. In his extensive philological-linguistic opus the distinguished Croatian linguist, professor of the dialectology and history of the Croatian language, full member of the Croatian Academy of Sciences and Arts, M. Moguš has dedicated one section to his investigations of the Baška tablet.It is understandable that this the most important Croatian Glagolitic monument is mentioned at the beginning of his scientific specialist paper as well as in his former scientific opus, especially when he had written a synthesis of the history of the Croatian literary language. The scientific results of the Baška tablet are recapitulated and outlined, and it points to the open questions and problems, to which M. Moguš has approached and offered, mainly from a linguistic point of view,some solutions to. His papers are presented and analysed, of which the following five should bespecially noted: 1) ‘A word or two about the Baška tablet (upon the 890th anniversary)’ (1967; reprinted 1988), 2) ‘The Baška tablet in our scientific literature’ (paper 1989, text 1997), 3) History of the Croatian literary language (1993, 19952, 20093), 4) ‘Philological view of Old Croatian legal documents’ (2000), and 5) How to read the Baška tablet (2011, previously published in the Senjski zbornik, issue 37/2010). To end with we can conclude that M. Moguš has contributed themost to the study of the Baška tablet, right in the field of the history of the Croatian language – the phonology and accentology, and his paper is and will be a reliable starting block for all future investigations in this scientific area, and his results should not be bypassed and/or disregarded.
ID-DOI10.31953/sz.45.1.3
rrep
4
NaslovZaštitni radovi na lokalitetu crkve sv. Franje u Senju / Blaženka Ljubović.
Materijalni opisIlustr.
Matična publikacijaSenjski zbornik (Online) – 1849-0999 – 45 (2018) ; str. 287-304
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Ključne riječiArheološka istraživanjaArheološki nalaziSpomenici kultureZaštita baštineCrkveCrkva sv. FranjeSenj
Bibliografska napomenaBibliografske bilješke uz tekst ; bibliografija: 22 jed.Summary
Vrstačlanak
UDK902/904
OpisU Programu Ministarstva kulture Republike Hrvatske za 2017. godinu župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Senju dodijeljena su financijska sredstva za zaštitu lokaliteta nekadašnje crkve sv. Franje u Senju. Na temelju prethodnoga odobrenja Ministarstva kulture, Konzervatorskoga odjela u Gospiću, Gradski muzej Senj proveo je arheološki nadzor i zaštitna arheološka istraživanja nad početnim radovima zaštite – čišćenja lokaliteta nekadašnje crkve sv. Franje u Senju (I. etapa). Crkva se nalazi unutar međa kulturno-povijesne cjeline grada Senja - kulturnoga dobra upisanoga u Registar kulturnih dobara RH pod brojem Z-4186. Rješenjem Ministarstva kulture Konzervatorskoga odjela u Gospiću izdanom 14. rujna 2017. godine Odjel je dao uvjete za izvođenje zaštitnih arheoloških istraživanja – arheološkog nadzora nad radovima na zaštiti lokaliteta i njegovom početnom arheološkom čišćenju.Rješenjem je određeno da arheološko nadziranje – i po potrebi arheološko istraživanje – vrši Gradski muzej Senj, odnosno prof. Blaženka Ljubović, ravnateljica Muzeja. Početni radovi na etapnomu uređenju lokaliteta trajali su od rujna do studenoga 2017. godine. Predmet su ovoga rada radovi na zaštiti lokaliteta nekadašnje crkve Sv. Franje u Senju i njegova početna arheološka čišćenja. Arheološki nadzor nad radovima čišćenja proveden je svrhu prikupljanja svih bitnih informacija o kulturnim slojevima i arheološkim nalazima na lokalitetu. Ovo etapno čišćenje, uz arheološki nadzor, provedeno je s ciljem utvrđivanja gabarita crkve i zaštite grobova unutar crkve od daljnjeg urušavanja i devastacije.In a programme of the Ministry of the Republic of Croatia from 2017, financial funds were allocated to the Parish of the Assumption of the Blessed Virgin Mary for the protection of the site of the former Church of St Francis in Senj. On the basis of the previous approval of the Ministry of Culture, of the Conservation Department in Gospić, the Senj Town Museum carried out archaeological supervision and protective investigation over the initial works of preservation – the cleaning of the site of the former Church of St Francis in Senj (Stage 1). The church is located between the cultural-historical whole of the town of Senj – a cultural asset listed in the Registerof Cultural Goods of the Republic of Croatia under the number of Z-4186. With a resolution of the Ministry of Culture, the Conservation Department in Gospić issued on 14th September 2017 the Department gave the conditions for the implementation of protective archaeological investigations – the archaeological supervision over works on the protection of the site and its initial archaeological cleaning. With the resolution it was determined that the archaeological supervision – and if necessary archaeological investigation - be carried out by the Senj Town Museum, in other words, Professor Blaženka Ljubović, the director of the museum. The initialworks in the preparation stage of the site lasted from September to November in 2017.The subject of this paper is the works regarding the preservation of the former Church of St Francis in Senj and its initial archaeological cleaning. The archaeological supervision of the cleaning works was carried out with the purpose of gathering all the important information about the cultural levels and archaeological finds at the site. This cleaning stage, along with the archaeological supervision, was carried out with the aim of establishing the dimensions of the church and the protection of graves within the church from further collapse and ruin.
ID-DOI10.31953/sz.45.1.4
rrep
5
NaslovAkademik Milan Moguš, Senjanin : (25. 4. 1927. – 19. 11. 2017.) / Mirko Raguž.
Materijalni opisIlustr.
Matična publikacijaSenjski zbornik (Online) – 1849-0999 – 45 (2018) ; str. 255-264
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Ključne riječiZnanstveniciLingvistiBiografijeMoguš, MilanSenjIn memoriam
Bibliografska napomenaBibliografske bilješke uz tekst ; bibliografija i izvori: 16 jed.Summary
Vrstačlanak
UDK929811.163.42
OpisMeđu tridesetak senjskih sveučilišnih profesora i znanstvenika ime akademika Milana Moguša zauzima istaknuto mjesto. Njegov životni hod od trnja do zvijezda, ilikranjčevićevski, od gnijezda do zvijezda bio je stalno u usponu. U vrijeme radnoga vijekazauzimao je značajne funkcije u mnogim kulturnim i znanstvenim institucijama diljemHrvatske, ali i šire, i to ga je stalno držalo u nemogućnosti da se češće navraća u njemurodni i dragi Senj. Boravio je uvijek u njemu kad god mu se pružila prilika i kad god sumu njegovi Senjani izrazili želju da ih posjeti. Bio je čest gost Gradskog muzeja u Senju,Senjske gimnazije, ali i Osnovne škole S. S. Kranjčevića u kojoj je u dječačkim danimaučio prva slova i čitao prve školske knjige. Ta njegova povezanost sa senjskim kulturnim institucijama nizom godina manje je poznata širokoj kulturnoj i znanstvenoj javnosti pa ćestoga biti tema ovoga članka.Amongst the thirty university professors and scientists from Senj the name of the academic Milan Moguš holds a prominent place. His path through life "from the thorns to the stars", or Kranjčević’s "from the nest to the stars" was constantly on the up. During his working life he had significant functions in many cultural and scientific institutions throughout Croatia, as well as further afield, and this meant that he was not often able to return to his dear birthplace of Senj. He stayed here whenever he had the chance and whenever his people from Senj expressed a wish that he visit them. He was a frequent guest of the Senj Town Museum, the Senj grammar school, as well as the S. S. Kranjčević Elementary School where in his boyhood days he studied his first letters and read his first schoolbooks. This connection with Senj’s cultural institutions over a number of years is less well known to the wider cultural and scientific public, therefore, it will be the theme of this article.
ID-DOI10.31953/sz.45.1.2
rrep
6
NaslovLičke pješačke postrojbe austrougarske vojske u borbama tijekom 1918. godine / Nikola Tominac.
Materijalni opisIlustr.
Matična publikacijaSenjski zbornik (Online) – 1849-0999 – 45 (2018) ; str. 429-448
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Ključne riječiVojna povijestPrvi svjetski ratDomobraniPješačke postrojbeAustrougarska vojskaBitke1918.OtočacHrvatska
Bibliografska napomenaBibliografske bilješke uz tekst ; bibliografija i izvori: 12 jed.Summary
Vrstačlanak
UDK94(497.5)355/359
OpisOvaj je prilog posvećen stotoj obljetnici Prvoga svjetskog rata i pripadnicima ličke79. pješačke pukovnije zajedničke vojske iz Otočca (K.u.K. Otočaner InfaterieregimentGraf Jellačić Nr. 79.), poznatije kao "Jelačićevci" i 26. domobranske pješačke pukovnijeiz Karlovca iz 42. domobranske pješačke divizije u čijem je sastavu bila bojna Ličana iz Gospića. U njemu je opisano njihovo sudjelovanje u zadnjoj godini rata. Na temelju raspoložive stručne literature i izvorne arhivske građe iz fundusa Austrijskoga državnog arhiva - Österreichisches Staatsarchiv (ÖeStA) – Kriegsarchiv(KA) i Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu (HDA), prvenstveno iz sačuvane operativne dokumentacije, izvještaja o bitkama, listama gubitaka, matičnih knjiga umrlih i ostale dostupne dokumentacije, autor obrađuje tijek bitaka tijekom 1918. godine. Vojna terminologija prilagođena je sadašnjoj službenoj hrvatskoj terminologiji, a ondje gdje tonije bilo moguće navedeni su usporedno hrvatski i austrougarski pojmovi, osobito za vojne činove i formacije.This contribution is dedicated to the 100th anniversary of the First World War and members of the 79th Infantry Regiment of the Joint Forces from Otočac (K.u.K. Otočaner Infaterieregiment Graf Jellačić Nr. 79.), more famous as the “Jelačićevci” and the 26th Homeland Infantry Regiment from Karlovac from 42nd Homeland Infantry Division in whose formation was the third battalion of men from Lika from Gospić. In it is described their participation in the last year of the war. On the basis of available specific literature and source archive material from the holdings of the Austrian state archive - Österreichisches Staatsarchiv (ÖeStA) – Kriegsarchiv (KA) and theCroatian State Archive in Zagreb (HDA), primarily from the preserved operational documentation, battle reports, lists of the losses, registry books of the dead and other available documentation, the author processes the course of the battles during 1918, in other words, the last year of the war. The military terminology has been adapted to today’s official Croatian terminology, and where that was not possible the Croatian and Austro-Hungarian terms are cited alongside each other, particularly for military ranks and formations.
ID-DOI10.31953/sz.45.1.7
rrep
7
NaslovJudita i druge žene u hrvatskim renesansnim i baroknim književnim djelima / Jasminka Brala-Mudrovčić, Željka Štrkalj.
Matična publikacijaSenjski zbornik (Online) – 1849-0999 – 45 (2018) ; str. 465-502
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Ključne riječiJuditaHrvatska književnostŽeneKnjiževni likoviRenesansaBarok
Bibliografska napomenaBibliografske bilješke uz tekst ; bibliografija i izvori: str. 499-501Summary
Vrstačlanak
UDK821.163.42
OpisU radu se analizira široki spektar ženskih likova kod najpoznatijih hrvatskih renesansnih i baroknih autora. Promatranje likova vrši se s obzirom na determinante književnopovijesnog razdoblja, manire izražavanja i književne ideje ili svrhe lika unutarpiščeve koncepcije svijeta. Renesansni autori su idealizirali žensku ljepotu, a barokni su je prikazali u dihotomnom obliku: kao izvor grešnosti (posljedica moralističke didaktičnosti), ali i izvor novih i smionih erotičnih imaginacija ili pak ideal duhovnih i etičkih vrlina. Uočeno je formiranje pet različitih tipova žena s obzirom na njihovu jaču realističku, simbolično-alegorijsku ili apstraktnu narav: petrarkističke gospoje, žene ratnice, dobre žene, žene bludnice i žene čarobnice. Posebno se proučio položaj Judite u promatranom korpusu. To djelo oduvijek je privlačilo pažnju književnih teoretičara, ali i jezikoslovaca jer se upravo njime hrvatska srednjovjekovna pismenost brzo transformirala u autorsku i nacionalnu literaturu.In the paper the wide spectrum of female figures of the most famous Croatian renaissance and baroque authors is analysed. The consideration of the figures is carried out with regards to the determinant literary-historical period, the manners of expression and the literary ideas or purposes of the figures within the writer’s conception of the world. Renaissance authors idealised the female beauty, whilst baroque authors showed it in a dichotomous form: as a source of sinfulness (a consequence of moralistic didacticism), as well as a source of new and bold erotic imaginations or of spiritual and ethical virtues. The formation of five different kinds of women was noticed with regards to their stronger realistic, symbolic, allegorical or abstract nature: Petrarchist ladies, female warriors, good women, female whores and female enchantresses. Studied in particular is the position of Judith in the considered corpus. This work has always attracted the attention of literary theorists, as well as linguists because with it Croatian mediaeval literacy quickly transformed into authorial and national literature.
ID-DOI10.31953/sz.45.1.9
rrep
8
NaslovBužimske podzemne utvrde / Vlado Božić.
Materijalni opisIlustr.
Matična publikacijaSenjski zbornik (Online) – 1849-0999 – 45 (2018) ; str. 503-517
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Ključne riječiŠpiljeGradinePodzemne utvrdeBužimLika
Bibliografska napomenaBibliografske bilješke uz tekst ; bibliografija i internetski izvori: 11 jed.Summary
Vrstačlanak
UDK55
OpisBužim je općina udaljena petnaestak kilometara sjeverozapadno od Gospića, čije sepodručje u literaturi spominje od 11. stoljeća. U njezinom središtu sada se nalazi gradina(ostatak utvrde) za koju nema točnih podataka kada je sagrađena, ali je poznato da sunjome vladali poznati lički velikaši do dolaska Osmanlija u Liku u 16. stoljeću. Kaoi drugdje u Hrvatskoj, narod se od osvajača nastojao spasiti skrivanjem u planinama išpiljama koje je radi obrane dorađivao u prave podzemne utvrde. Na području Bužimaspeleolozi su istražili špilju Vrbas, Špilju ispod gradine i špilju Kalvariju. Nažalost, špiljejoš nisu istražili povjesničari i arheolozi pa o njima zasad postoje samo podaci do kojih su došli speleolozi u svojim speleološkim istraživanjima. Posebna zanimljivost tih špilja su građevinski zahvati u njima, odnosno gradnja zidova koji su nepoželjnim ljudima sprječavali prodor u dublji dio špilje.Bužim is a municipality 15 kilometres northwest of Gospić, whose territory is mentioned in literature from the 11th century. In its centre there are now the remains of a fort about which there is no accurate data of when it was built, but it is known that it was ruled by renowned aristocrats of Lika until the arrival of the Ottomans in Lika in the 16th century. Likewise as elsewhere in Croatia people who tried to save themselves from the invaders by hiding in mountains and caves who for the sake of defence built underground fortifications. In the Bužim region speleologists have explored the Vrbas cave, the Špilja cave under the fort and the Kalvarija cave. Unfortunately, historians and archaeologists have not researched the caves and so, for now, all exists is the data from the speleologists gathered in their speleological exploration. A particular feature of these caves is the construction work inside them, in other words, the construction of the walls which prevented unwanted people from breaching into thedeeper part of the cave.
ID-DOI10.31953/sz.45.1.10
rrep
9
NaslovCrkva u velebitskom Podgorju u prošlosti i sadašnjosti / Mile Bogović.
Materijalni opisIlustr.
Matična publikacijaSenjski zbornik (Online) – 1849-0999 – 45 (2018) ; str. 5-254
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Ključne riječiŽupeSamostaniRedovniciBunjevciPodgorjeVelebit
Bibliografska napomenaBibliografske bilješke uz tekst ; bibliografija i izvori: str. 249-254.Summary
Vrstačlanak
UDK272
OpisAutor u prvome dijelu daje pregled vjerskih i crkvenih zbivanja tijekom povijesti uonom dijelu Podgorja koje danas pripada Gospićko-senjskoj biskupiji, tj. od Sv. Jurja do uključivo Lukovog Šugarja. Tijekom povijesti područje je pripadalo raznim biskupijama. Danas je navedeni prostor u Gospićko-senjskoj biskupiji. Osim Baških Oštarija, sve druge župe pripadaju danas Senjskom dekanatu. Područje je nekoliko puta raseljavano i nakon dulje vremena naseljavano. Sada je nastalo vrijeme nagle depopulacije kraja. U drugome dijelu govori o svakoj pojedinoj župi na tom prostoru. To su: Sv. Juraj, Lukovo Otočko, Starigrad, Jablanac, Prizna, Cesarica, Baške Oštarije, Karlobag i Lukovo Šugarje. Te župe i danas postoje, a u srednjem vijeku podatke o postojanju župa imamo za Starigrad, Jablanac, Cesaricu i Karlobag. U svakoj župi prikazane su sve crkve, župni stan, groblje i kronološki popis upravitelja župe. Bilo je u srednjem vijeku i nekoliko samostana ili redovničkih zajednica. U Sv. Jurju su bili benediktinci, u Stinici vjerojatno franjevci konventualci, u Karlobagu vjerojatno jedna ženska redovnička zajednica i franjevci trećoredci. Od razdoblja novoga vijeka na ovomu prostoru djeluju samo kapucini, i to u Karlobagu. Takav povijesni razvoj utjecao je i na život Crkve u Podgorju.
ID-DOI10.31953/sz.45.1.1
rrep
10
1.599 (1-10)