beta
Probrano po
1.093 (11-20)
NaslovSenjska štedionica Senj (1873. – 1948.) / Siniša Lajnert.
Materijalni opisIlustr.
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Vrstačlanak
OpisAutor u članku s aspekta povijesti institucija obrađuje ustroj, poslovanje i likvidaciju Senjske štedionice Senj od 1873., kada je štedionica osnovana, pa sve do 1948., kada je završena njezina likvidacija. Poslove štedionice obavljali su glavna skupština dioničara, ravnateljstvo i nadzorni odbor. Usprkos velikim ekonomskim krizama te dvama svjetskim ratovima, Senjska štedionica izbjegla je sudbinu većine novčarskih zavoda koji su poslovali s gubitkom. Bila je jedan od rijetkih zavoda koji nikada nije imao nikakve zaštitne mjere niti mu je ikada bio postavljen povjerenik. Ravnateljstvo štedionice uvijek je polazilo od stajališta da prvenstveno treba očuvati zavod, u čemu se i uspjelo. Štedionica je upornim nastojanjem njezina ravnateljstva i činovništva te poslovnih prijatelja prebrodila sve krize, uglavnom s lakoćom, makar i uz skromni dobitak. Ravnateljstvo je prilagođavalo svoj rad prilikama i vjerno svojim principima, kako bi štedionica što bolje poslužila poslovnom svijetu te uspješno sačuvala stečeno povjerenje poslovnih prijatelja. Neposredno nakon završetka 2. svjetskog rata rad štedionice posve je stao. S obzirom na to da nije postojao niti jedan od uvjeta za daljnji uspješan rad Senjske štedionice i s obzirom na plansku likvidaciju privatnih novčarskih zavoda, u socijalističkoj Jugoslaviji je već 1945. godine određena likvidacija zavoda, koja je završena 1948. godine.In the article, the author, from the aspect of the history of the institution, deals with the business and liquidation of the Senj savings bank from 1873, when the savings bank was founded, all the way to 1948, when its liquidation was completed. The business affairs of the savings bank were carried out by a main assembly of shareholders, a directorate and supervisory board. Despite the large economic crises and two world wars, Senj’s savings bank avoided the fate of the majority the financial institutions that operated with a loss. It was one of the rare institutions which never had any kind safeguards nor was it ever appointed with a commissioner. The directorate of the savings bank always began from the standpoint that the institution should primarily be preserved, which is what it succeeded in. With the sturdy determination of its directorate and clerical service and business friends, the savings bank overcame all crises, generally with ease, if only with a modest profit. The directorate adapted its work to the circumstances and faithfully to its principles, in order for the savings bank to better serve the business world and successfully preserve the gained trust of its business friends. Immediately after World War Two, the work of the savings bank completely stopped. Given that there was not one condition for the further successful work of the Senj savings bank and given the planned liquidation of private financial institutions, in socialist Yugoslavia, the liquidation of institutions was specified as early as 1945, and it was completed in 1948.
rrep
11
NaslovPad savezničkog zrakoplova Bristol Beaufightera (NT997) kod Senja u listopadu 1944. godine / Pio Domines Peter.
Materijalni opisIlustr.
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Vrstačlanak
NapomenaBilješke uz tekst.
OpisKljučni vojnostrateški položaj i iznimno prometno, gospodarsko i vojno značenje senjske luke glavni su razlozi zbog kojih je Senj tijekom Drugog svjetskog rata pretrpio strahovita zračna bombardiranja njemačkih, a potom i savezničkih zračnih snaga koja su rezultirala ljudskim gubicima i znatnom materijalnom štetom. Od početka 1944. godine, kada savezničko zrakoplovstvo ostvaruje premoć u zraku, pa sve do kraja rata, senjska luka i lučki objekti bili su česta meta savezničkih taktičkih zračnih bombardiranja, ali i poprište ciljanih napada lovaca i lovaca bombardera usmjerenih na manje, specifične i posebno planirane ciljeve. U arhivskim dokumentima zabilježen je veći broj zračnih napada na Senj, a u jednoj od misija savezničkih zračnih snaga 10. listopada 1944. godine djelovanjem protuzračne obrane s njemačkog broda Arpione u senjskoj luci oboren je lovac-bombarder Bristol Beaufighter NT997 iz sastava 19. eskadrile Južnoafričkog ratnog zrakoplovstva (SAAF) koji se srušio u more nedaleko luke. Rasvjetljivanje okolnosti pada i sudbina članova posade analizom ostataka zrakoplova i prikupljenih arhivskih dokumenata glavni su ciljevi ovog rada, koji nastaje u svjetlu 75. obljetnice toga događaja.The key military strategic position and exceptional transport, economic and military significance of Senj harbour were the reasons why during the Second World War Senj suffered air bombardments by the Germans and subsequently by Allied air forces which resulted in humannlosses and significant material damage. From the beginning of 1944, when Allied air forces gained supremacy in the air, all the way until the end of the war, Senj harbour and the harbour facilities were often targets of Allied tactical aerial bombardments, as well as the scenes of targeted attacks of fighters and fighter-bombers directed at small, specific and specially planned targets. In archive documents a large number of aerial attacks on Senj are noted, and during one mission by Allied air forces, on 10th October 1994, during antiaircraft defence with the German ship Arpione in Senj harbour a Bristol Beaufighter NT997 fighter-bomber from the 19th squadron of the South African Air Force (SAAF) was hit and crashed into the sea not far from the harbour. Illuminating the circumstances of the crash and fate of the members of the crew by analysing the remains of the plane and collected archive documents are the main aim of this paper which came to be upon the 75th anniversary of this event.
rrep
12
NaslovO leksiku svetojurskoga govora / Filip Galović.
Materijalni opisIlustr.
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Vrstačlanak
NapomenaBilješke uz tekst.
OpisGovor je Svetoga Jurja štokavski govor te pripada zapadnomu dijalektu, kao i svi govori podvelebitskoga područja, osim čakavskoga govora grada Senja. Senjski je govor, kao govor administrativnoga i kulturnoga središta ovoga prostora, izvršio stanovit utjecaj na svetojurski govor, pa i danas u njemu žive pojedini čakavski nanosi. U radu se iznose najvažnije fonološke i morfološke značajke govora Svetoga Jurja te se posebno osvrće na leksik ovoga štokavskoga govora.The dialect of Sveti Juraj is a Shtokavian dialect and belongs to the western dialect, just as all the dialects of the sub-Velebit region, except for the Chakavian dialect of the town of Senj. Senj’s dialect is, like the dialect of the administrative and cultural centre of this area, had a certain influence on the dialect of Sveti Juraj, and so even today there are some Chakavian elements in it. In the paper, the most important phonological and morphological traits of the dialect of Sveti Juraj are represented and the lexis of this Shtokavian dialect is especially considered.
rrep
13
NaslovGacki čakavski govori s područja Otočca – zaštićeno nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske / Milan Kranjčević.
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Vrstačlanak
OpisGacki čakavski govori na području Gacke starinački su govori te pripadaju čakavskomu narječju. Klasifikacijom spadaju u ikavsko-ekavski dijalekt, a potom se dijele na dvije grupe poddijalekata - rubni i kontinentalni (Kuterevo), a zatim na mjesne govore pojedinih naselja. Gacka čakavština je, povijesno gledano, ostatak nekadašnje prevladavajuće čakavštine na prostoru današnje Gacke, Like i Krbave, ali i mnogo šire. Zbog osmanlijskih prodora u srednjemu vijeku to jezično područje je na crti Vrbas – Neretva potiskivano prema zapadu te je došlo do naseljavanja novoga žiteljstva koje je pripadalo štokavskomu narječju. U suvremenosti je gacka čakavština očuvana u dva areala: na području Otočca i na području Brinja. Ona se oslanja na senjsku, odnosno modruško-ogulinsku čakavštinu i dalje, sve do južnih krajeva Karlovca, odnosno Ozlja. Gacka čakavština je, kao i svi neštokavski govori, ali i mnogo štokavskih, bila potiskivana u prostoru javne komunikacije. Trebalo je podosta napora da se izvorni govornici osmjele i ohrabre njome čim više koristiti. Katedra Čakavskog sabora pokrajine Gacke je i osnovana s ciljem promidžbe i zaštite ove čakavštine. Sve je to nakon dvadesetogodišnjeg djelovanja Katedre rezultiralo 2018. zaštitom Gacke čakavštine s područja Otočca kao nematerijalne kulturne baštine Republike Hrvatske.The Gacka Chakavian dialects in the region of Gacka are ancient dialects, they belong to the Chakavian dialect, by classification they are part of the Ikavian-Ekavian dialect and are then split into two groups of sub-dialects, marginal and continental (Kuterevo), in order that everything is returned to its source, to the local dialect of individual settlements. Gacka Chakavian is, viewed historical, a remnant of the former prevailing Chakavian dialect not only in the area of today’s Gacka, Lika and Krbava, but also of much further afield. However, due to the Ottoman incursions in the Middle Ages, this linguistic region was on the Vrbas – Neretva line pushed towards the west, the settling occurred of a new population who belonged to the Shtokavian dialect. In modern times Gacka Chakavian is preserved in two areas, in the region of Otočac and the region of Brinje. It relies on the Senj, in other words, Modruš-Ogulin Chakavian and beyond, all the way to the southern ends of Karlovac, in other words, Ozalj. Gacka Chakavian was, like all other X-kavian dialects, as well as many Shtokavian, repressed in the field of public communications. It needed a great deal of effort so that native speakers dared and were encouraged to use it more, and the Chair of the Chakavian Assembly of the Gacka Region was also established with the aim of the promotion and protection of this Chakavian dialect. All of this, after 20 years of the work of the Chair, resulted in the protection of Gacka Chakavian with the region of Otočac as the intangible cultural heritage of the Republic of Croatia.
rrep
14
NaslovPhraseme als Ausdruck der Bewertung in der deutschen und kroatischen Fußballsprache / Marija Perić, Nikolina Miletić, Anita Pavić Pintarić.
Materijalni opisIlustr.
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Vrstačlanak
NapomenaBilješke uz tekst.
OpisIn diesem Beitrag wird Bewertung nach den Ansätzen der Bewertungstheorie von Martin und White (2005) am phraseologischen Korpus der Fußballberichte untersucht. Am Material der deutschen und kroatischen Zeitungstexte zu Fußball, die meistens Berichte und Interviews umfassen, wird in beiden Sprachen untersucht, welche Phraseme der Bewertung dienen. Dabei wird unter Bewertung vor allem das Urteil des Verhaltens der Teilnehmer am Fußballspiel verstanden. Folgende Verhaltensweisen werden unterschieden: wie (un)üblich sich jemand verhält, wie (un)fähig jemand ist, wie (un)entschlossen jemand ist, und wie (un)ethisch jemand ist. Es wird auf die Frage eingegangen, ob Phraseme nur im Kontext bewertende Funktion übernehmen, oder ob sie in ihrer Grundbedeutung schon evaluativ sind.Evaluacija je definirana kao izraz stava ili emocije sudionika. U ovome radu istražuje se evaluacija na frazeološkome korpusu nogometnih izvještaja na njemačkome i hrvatskome jeziku. Pod evaluacijom se pritom podrazumijeva prosudba ponašanja sudionika u nogometnoj igri. Analiza se temelji na sljedećim načinima ponašanja: koliko se (ne)normalno tko ponaša te koliko je tko (ne)sposoban, (ne)odlučan, (ne)iskren i (ne)etičan. Analizom je zaključeno da se frazemi mogu podijeliti na one koji u sebi već sadržavaju evaluativno značenje i one koji takvo značenje mogu dobiti tek u kontekstu, pri čemu je utvrđeno da je broj frazema s evaluativnim značenjem izvan konteksta znatno veći. Što se tiče kategorije suda, u oba se jezika ponajviše procjenjuje sposobnost igrača i trenera te njihovo ponašanje na terenu, tj. evaluira se koliko je tko (ne)sposoban.
rrep
15
NaslovČasopis Naš jezik u kontekstu hrvatskoga jezikoslovlja prve polovice 20. stoljeća / Borko Baraban, Željko Jozić.
Materijalni opisIlustr.
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Vrstačlanak
NapomenaBilješke uz tekst.
OpisU radu se, prvi put u kroatističkom, ali i općelingvističkom kontekstu, usporedno prikazuju tematski i razradbeni okviri dvaju po mnogočemu oprečnih jezikoslovnih časopisa (Naš jezik, Beograd, i Hrvatski jezik, Zagreb) potkraj 30-ih godina prošloga stoljeća u kojima se zrcali težnja jezičnomu unitarizmu beogradskoga časopisa s jedne strane i jezikoslovno utemeljen otpor takvim nastojanjima s hrvatske strane. Jezikoslovni članci objavljeni u Hrvatskom jeziku (1938. – 1939.) i oni u Našem jeziku pokazuju sasvim suprotna opredjeljenja dvaju jezikoslovnih centara. Časopisni su suradnici Hrvatskoga jezika (1938. – 1939.) u svojim radovima nastojali isticati hrvatske posebnosti i tako očuvati prirodan razvoj hrvatskoga književnog jezika (usuprot nasilnomu ujedinjavanju na svim jezičnim razinama), a suradnici Našega jezikau svojim su temama uglavnom težili postizanju čistoće našega jezika (pritom misleći na srpski jezik), a ta je čistoća podrazumijevala odbacivanje brojnih hrvatskih jezičnih posebnosti u cilju postizanja jedinstva.The paper for the first time in linguistic context compares thematic and detailed frameworks of two of mainly opposite linguistic journals (Naš jezik, Belgrade, and Hrvatski jezik, Zagreb) at the end of the 30ies of the last century, mirroring the linguistic unitaryism of the Belgrade journal on one side and linguistic resistance to such efforts from the Croatian side. The linguistic articles published in Hrvatski jezik (1938–1939) and those in Naš jezik show quite the opposite orientation of the two linguistic centers. The authors of Hrvatski jezik (1938–1939) tried to emphasize particularities of Croatian language in their works trying to preserve the natural development of the Croatian literary language (fighting with Serbian language unification at all levels), while the authors of Naš jezik in their topics mainly sought to achieve purity of our language (actually Serbian), and this purity implied the rejection of numerous Croatian language features in order to achieve unity.
rrep
16
NaslovZavisnosložene rečenice u administrativnome stilu Kraljevine Dalmacije u drugoj polovici 19. stoljeća / Tanja Brešan Ančić.
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Vrstačlanak
NapomenaBilješke uz tekst.
OpisU radu se razmatra status zavisnosloženih rečenica u administrativnome stilu u drugoj polovici 19. stoljeća u Kraljevini Dalmaciji. Polazište je istraživanju pretpostavka da će struktura zavisnosloženih rečenica biti određena administrativnom funkcijom tekstova te da će položaj surečenica, naročito kada je riječ o inverziji, imati snažnu ulogu u izgradnji administrativnoga stila. U prvome dijelu rada razmatrat će se vrste zavisnosloženih rečenica s obzirom na način i mjesto njihova uvrštavanja, dok je drugi dio rada posvećen redoslijedu surečenica. Učestala anteponiranost zavisne surečenice ukazuje na činjenicu da je upravo poredak surečenica jedan od načina stvaranja administrativnoga stila. Također, zavisna surečenica u inverziji funkcionira kao vezno sredstvo na tekstnoj razini te doprinosi komunikativnomu dinamizmu. Ujedno, potencira svojevrsnu uniformiranost kao specifičnost administrativne komunikacije.This paper discusses the status of complex sentences in administrative style in the Kingdom of Dalmatia in the late 19th century. The analysis is based on the decisions of the Ministry of Religion and Education which were published in Dalmatian official gazettes. The starting point for this research is the hypothesis that the structure of complex sentences will be determined by the administrative function of the texts and that certain constructions, especially those related to subordinate clauses positioned initially in sentences will play a strong role in the construction of the administrative style. In the first part of the paper the types of subordinate clauses were considered. We have showed that explicit subordination is more frequent that implicit subordination. The initial assumption that the type and structure of subordinate clauses will have a strong influence on the systematization of the administrative style is also confirmed by the high frequency of conditional and clauses of purpose. The second part of the paper analyses the order of the clauses. High frequency of dependant clauses in the antecedent position among attributive clauses and clauses of purpose suggests that the order of clauses is an important characteristic of the administrative style. Our aim is to consider the types of subordinate clauses that build the administrative style of the late 19th century and the role of clause order in the construction of the administrative text.
rrep
17
NaslovAsindetske subordinirane strukture / Lada Badurina, Nikolina Palašić.
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Vrstačlanak
NapomenaBilješke uz tekst.
OpisU prilogu se raspravlja o asindetskim složenim strukturama u hrvatskome jeziku te se nastoji dokazati da one nisu neutralne s obzirom na dihotomiju koordinacija (parataksa) ~ subordinacija (hipotaksa), ali da se tipovi sintaktičke (ne)zavisnosti u njima ostvaruju drukčije negoli u sindetskim surečeničnim vezama. Razmatraju se nadalje one asindetske strukture za koje se može utvrditi da ih odlikuje implicitna subordinacija. Pritom se posebna pozornost poklanja razlozima zahvaljujući kojima se takve strukture u kojima nedostaju uobičajeni signali sintaktičkih odnosa među surečenicama (u našem slučaju subjunktori) smatraju subordiniranima.Asyndetic structures are particularly interesting with respect to the coordination (parataxis) ~ subordination (hypotaxis) dichotomy: they include those that can be reformulated both as a coordinated and as a complex sentence (e.g. Hladno je, dobro se obuci! – Hladno je pa se dobro obuci! or Budući da je hladno, dobro se obuci!), but also those that can only be reformulated as either a coordinated or a complex sentence (e.g. Nije se posebno trudila, čekala je da se problem riješi sam. – Nije se posebno trudila, nego je čekala da se problem riješi sam, that is, Pomislila sam, kucnuo je čas! – Pomislila sam da je kucnuo čas.). We start from the position that asyndetic structures are not neutral with respect to the abovementioned dichotomy, but that the types of syntactic (in)dependency are realised in them in a different way than in syndetic structures. We focus on those asyndetic structures for which it can be determined that they are characterised by implicit subordination. Special attention is paid to the reasons why such structures that lack the usual signals of syntactic relations between clauses (in our case, subjuncts) are considered to be subordinated.
rrep
18
NaslovFunkcija vezničkoga spoja ako li u starohrvatskim pravnim tekstovima / Vuk-Tadija Barbarić.
Materijalni opisIlustr.
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Vrstačlanak
NapomenaBilješke uz tekst.
OpisU radu se analizira funkcija vezničkoga spoja ako li na korpusu koji se sastoji od odabranih starohrvatskih pravnih tekstova. Koordinate istraživanja smještaju se prema dosadašnjoj literaturi između suprotnosti i emfatičnosti, što se dalje provjerava. Pokazalo se da je Poljički statut posebno pogodan za analizu te da mnogobrojni primjeri upućuju na to da je osnovna funkcija spoja ako li da uvodi dodatni uvjet. Na kraju se upozorava na to da bi se taj spoj mogao smatrati (pojačajnim) uvjetnim konektorom.In this paper the author analyses the complex conjunction ako li. Katičić (2002: 303) considers it a special characteristic of the old language and the vernacular that is used to introduce a clause contrasting with what has already been mentioned. A corpus consisting of Old Croatian legal texts is analysed. The choice of the complex conjunction ako li for the analysis is governed by the fact that the conjunction ako alone is a salient feature of these texts. Kuzmić (2009: 436) considers this conjunction a recognizable and important syntactic characteristic of the articles found in Old Croatian statutes. In addition, the selection of examples as well as their analysis focuses primarily on the complex conjunction ako li, as the author suspects that there is still room to define its function more clearly. Maretić (1963: 537) is also in favour of the hypothesis that the element li bears a contrasting meaning, while Pranjković (2012: 37) disagrees, considering this element an intensifier. As it is clearly shown, these hypothesis have their own prominent proponents, and are taken into account seriously in order to establish whether they hold for the period represented by the corpus. It is argued that the main function of ako li is to introduce an additional condition, and that the contrasting meaning is of no real relevance. The author proposes that this complex conjunction could be in fact considered a connector.
rrep
19
NaslovMože li hrvatska anafora svoj biti dalekometna? : odgovor na temelju analize infinitivnih dopuna / Mia Batinić Angster.
Materijalni opisIlustr.
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Vrstačlanak
NapomenaBilješke uz tekst.
OpisU radu se preispituje mogućnost dalekometnosti anafore svoj analizom infinitivnih dopuna. Na temelju kriterija (ne)sposobnosti odobrenja neodređenih niječnih izraza preko infinitiva te uvođenja i infinitivne i finitne dopune predlaže se nova podjela hrvatskih glagola koji uvode infinitivnu dopunu na restrukturirajuće i nerestrukturirajuće. Restrukturiranjem se dalekometnost anafore svoj potvrđuje kao prividna te se odbacuje.The aim of this paper is to question the locality of the possessive anaphor svoj. In some Slavic languages (possessive) anaphors behave like long-distance anaphors in infinitival clause (cfr. Faltz 1985, Pica 1987, Rappaport 1986, Dotlačil 2005, Reinders- -Machowska 1991). In this paper we tackle the possibility that also Croatian svoj might display long-distance binding in that context. In the analysis we follow the classification of infinitival complements into restructuring and non-restructuring ones: while the former are generated as VP complements, the latter are clause complements (cfr. Rizzi 1976, Wurmbrand 2003, Grano 2015, Landau 2000). On the basis of two criteria – the (im)possibility of licensing negative polarity items and of introducing both infinitival and finite complements – we propose a new classification of Croatian verbs taking infinitival complements which show that svoj cannot be bound outside its governing category.
rrep
20
1.093 (11-20)