beta
Probrano po
1.093 (21-30)
NaslovRelacija i supstitucija kao temelj podjele eksplicitno subordiniranih klauzi / Branimir Belaj.
Materijalni opisIlustr.
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Vrstačlanak
NapomenaBilješke uz tekst.
OpisPrimjenjujući teorijsko-metodološki okvir kognitivne gramatike (Langacker 1987, 1991, 2008, 2009, Taylor 2002, Belaj i Tanacković Faletar 2014, 2017), ova će rasprava biti posvećena podjeli eksplicitno subordiniranih klauzi. U kognitivnoj gramatici subordinirane se klauze, kao uostalom i u većini ostalih gramatičkih teorija, dijele na relativne, kompletivne i adverbijalne, no ta podjela, barem kada je hrvatski jezik u pitanju, ne obuhvaća sve tipove eksplicitne subordinacije te zahtijeva određenu reviziju. Ovdje će se eksplicitno subordiniranim klauzama pristupiti kao kontinuumu konstrukcija u rasponu od shematičnijih prema specifičnijima te će se na najshematičnijoj razini one podijeliti na relativne i nerelativne, i to iz najmanje dva razloga: prvo, pojam odnosa bez ikakve je sumnje najvažniji pojam svake razine gramatičkoga opisa te je u tom smislu izrazito pogodan kao osnovni kriterij različitih klasifikacija i podjela (npr. vrsta riječi), pa tako i subordiniranih klauzi, i drugo, relativne su rečenice jedinstvene u kategoriji subordiniranih klauzi jer su one jedine klauze u kojima veznik uz opću funkciju povezivanja ima i funkciju supstituiranja, čime se u subordiniranoj klauzi omogućuje razvijanje različitih značenja imanentnih ostalim vrstama (gotovo svih adverbijalnih i kompletivnih), pa takva opća podjela s jedne strane obuhvaća sve tipove subordinacije, a s druge pak strane u skladu s općim kognitivnolingvističkim pristupom kategorizaciji podržava preklapanja njihovih različitih tipova.Using the theoretical and methodological framework of cognitive grammar (Langacker 1987, 1991, 2008, 2009; Taylor 2002, Belaj i Tanacković Faletar 2014, 2017), this paper will discuss the classification of explicitly subordinate clauses. In cognitive grammar, like in most other grammatical theories, subordinate clauses are further subclassified into relative, completive and adverbial clauses. This classification, however, does not cover all types of explicit subordination and should be somewhat revised. This paper addresses explicit subordinate clauses as a continuum of constructions along the span from more schematic towards more specific ones, with the most schematic ones classified as either relative and non-relative clauses, for two specific reasons. First, the notion of relation is, without a doubt, the most important notion at all levels of grammatical description, and as such it is especially suited to be the basic criterion for different classifications and subdivisions (e.g. of parts of speech), including the classification of subordinate clauses in which a conjunction, in addition to the linking function, also has the substitutive function, which allows the subordinate clause to develop different meanings inherent to other types (almost all adverbial and completive clauses). On the one hand, this type of classification covers all types of subordination, and on the other, it is aligned to the general cognitive linguistic approach to categorization and supports the overlaps that exist between different types of clauses.
rrep
21
NaslovUstaljeni koligacijski sklopovi u zavisnosloženim rečenicama u hrvatskome jeziku / Goranka Blagus Bartolec.
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Vrstačlanak
NapomenaBilješke uz tekst.
OpisU radu se opisuju koligacijske strukture u zavisnosloženim rečenicama u funkciji glavne ili zavisne surečenice koje se kao gotove pojavljuju u pisanoj ili govorenoj komunikaciji u hrvatskome jeziku (može se reći da (...), što god tko mislio / mi mislili o tome (...), kad bolje razmislimo / kad se bolje razmisli (...), postoji mogućnost da (...), kad se sve uzme u obzir (...), kao što znamo / znate (...), kako sada stvari stoje (...), ono što najprije upadne u oči jest činjenica da (...) itd. Takve su strukture dosad slabije sustavno opisane, a zbog ustaljenosti sastavnica te zbog učestalosti u upotrebi u određenome sintaktičkom kontekstu, mogu se također smatrati posebnom skupinom čvrstih sveza u hrvatskome jeziku. Na temelju primjera koligacijskih sklopova iz Kolokacijske baze hrvatskoga jezika Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje te potvrda u korpusu hrWaC analizirat će se njihova gramatička i leksička struktura te stilska i upotrebna obilježja s obzirom na komunikacijski kontekst u kojemu se pojavljuju.Fixed multiword structures in Croatian, characterized by constant components and frequency in use, are only systematically described at the syntagmatic level (collocations, multiword terms and multiword names). Colligations as a fixed structures at the level of sentences are only marginally described in the Croatian language (Blagus Bartolec 2014). In foreign literature, the colligations were first mentioned by Firth (1957), which defined them as the structures with firm grammatical and syntactic dependencies within certain categories of words: “The statement of meaning at the grammatical level is in terms of word and sentence classes or of similar categories and of the inter-relation of those categories in colligations.” Siepmann (2005a) and Hoey (2005) describe colligations as structures based on morphosyntactic correlation of the word. In the recent interpretations, especially from the aspect of language teaching, it is pointed out that colligations express the ability of some words to associate with other words and thus form the fixed grammatical structures (Lackman 2016). The paper will describe the structure of colligations in subordination in the function of the main or subordinate clause that appear in written or spoken communication (može se reći da ‘it can be said that’, što god tko mislio / mi mislili o tome ‘whatever anyone thinks / whatever we think’, kad bolje razmislimo / kad se bolje razmisli ‘when you think about it’, postoji mogućnost da ‘there is a possibility that’, kad se sve uzme u obzir ‘when everything is taken into consideration’, kao što znamo / znate ‘as we know / as you know’, kako sada stvari stoje ‘as things stand now’, ono što najprije upadne u oči jest činjenica da ‘what first gets in eyes is the fact that’ etc.).
rrep
22
NaslovIz sintakse zavisnosloženih rečenica u najstarijim kajkavskim književnim tekstovima : uzročne rečenice / Željka Brlobaš.
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Vrstačlanak
NapomenaBilješke uz tekst.
OpisKajkavski hrvatski književni jezik odlikuje se pojedinim sintaktičkim obilježjima zavisnosloženih rečenica u cijelome razdoblju (od 16. do 19. st.) ili onima koja se razlikuju u prvim književnim tekstovima u odnosu na ostale tekstove do kraja razdoblja. Na temelju najstarijih kajkavskih književnih tekstova druge polovice 16. stoljeća (I. Pergošić, A. Vramec, Listine hrvatske) u radu se analiziraju eksplicitne zavisnosložene rečenice nastale uvrštavanjem na temelju raspodjele i značenja veznika ar i jer uzročnih rečenica. Sintaktička obilježja zavisnosloženih rečenica uvedenih veznicima ar i jer u najstarijim izvorima kajkavskoga hrvatskog književnog jezika uspoređuju se s potvrdama u kajkavskim književnim tekstovima do kraja razdoblja.The Croatian Kajkavian literary language is characterised by particular syntactic characteristics in complex sentences that are comparable throughout the entire period from the 16th to the 19th century, or which differ between the earliest literary texts and the remaining texts written until the end of the same period. On the basis of the oldest late-16th century Kajkavian literary texts (I. Pergošić, A. Vramec, Listine hrvatske), this paper analyses compound predicate sentences on the basis of the structure and meaning of their conjunctions ar, jer causative sentences. The syntactic characteristics of these types of complex sentences in the oldest Croatian Kajkavian literary language sources are compared with attestations in pre-19th century Kajkavian literary texts.
rrep
23
NaslovEmbedded imperatives in kajkavian dialects of Croatian / Josip Galić.
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Vrstačlanak
NapomenaBilješke uz tekst.
OpisEmbedded imperatives are cross-linguistically very rare. They are attested, for instance, in modern languages such as Slovenian and High German and historical languages such as Ancient Greek and Old Scandinavian. In the literature, it has long been established that imperatives can also be embedded in some Kajkavian dialects of Croatian, but to date, this phenomenon has not been thoroughly analyzed. The paper deals with the material collected by field research and analyses it within the framework of Medeiros’ (2015) minimalist approach to embedded imperatives, according to which the embedding of imperatives is possible only in the languages in which imperative morphology does not depend on the directive operator. In the researched Kajkavian dialects, embedded imperatives can occur only in complement clauses, but older texts show that in the written language, embedded imperatives are also possible in relative clauses. Unlike many other languages in which imperatives may be embedded, in the researched Kajkavian dialects, embedding is relatively free. Both true and surrogate imperatives may be embedded, the subject of embedded clauses can be null and overt and does not necessarily have to co-refer to the internal argument of the matrix predicate.Jezici koji dopuštaju umetanje imperativa vrlo su rijetki. Ta je pojava potvrđena, primjerice, u suvremenim jezicima poput slovenskoga i visokonjemačkoga te povijesnim jezicima poput starogrčkoga i staroskandinavskih. U literaturi je davno utvrđeno da imperativi mogu biti umetnuti i u nekim govorima kajkavskoga narječja hrvatskoga jezika, ali do danas ta pojava nije podrobnije analizirana. U radu se donosi građa prikupljena terenskim istraživanjem te se analizira u okvirima Medeirosova (2015) minimalističkoga pristupa umetnutim imperativima, prema kojem je umetanje imperativa moguće samo u onim jezicima u kojima imperativna morfologija nije ovisna o direktivnome operatoru. U istraženim se kajkavskim govorima umetnuti imperativi ostvaruju samo u dopumbenim rečenicama, no stariji tekstovi pokazuju da je u pisanome jeziku umetanje moguće i u restriktivnim relativnim rečenicama. Za razliku od mnogih drugih jezika u kojima se imperativi mogu umetati, u istraženim je kajkavskim govorima umetanje relativno slobodno. Umetnuti mogu biti i pravi i zamjenski imperativi, subjekt umetnutih rečenica može biti prazan i leksički izražen te ne mora nužno biti koreferentan s unutarnjim argumentom korijenskoga predikata.
rrep
24
NaslovClitics that don't climb / Martina Gračanin-Yuksek.
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Vrstačlanak
NapomenaBilješke uz tekst.
OpisIn this article the behavior of clitics in subject- versus object-control infinitival constructions is explained by arguing that the two constructions have different structures. I argue that object-control infinitival constructions are CPs, and are therefore structurally richer than subject-control infinitival constructions, which are TPs and do not involve a CP projection. This results in different behavior of the clititcs in the two configurations.Hrvatske klitike zauzimaju drugo mjesto u rečenici (Franks i King 2000, Ćavar i Wilder 1994, Halpern 1995, među ostalima). Klitike u zavisnoj rečenici ne podižu se u glavnu, već se njihovo mjesto računa u odnosu na minimalnu surečenicu koja ih sadržava. U infinitivnoj konstrukciji sa subjektnom kontrolom, međutim, zamjeničke se klitike mogu podignuti u glavnu rečenicu, u kojoj zauzimaju drugo mjesto. S druge strane, podizanje klitika nije uvijek dopušteno (Aljović 2004). Na primjer, u infinitivnim konstrukcijama s objektnom kontrolom klitike (osobito dativne klitike) sklonije su ostati u infinitivnoj rečenici. U ovom radu iznijet će se argumenti u prilog tvrdnji da se klitike u ova dva tipa infinitivnih konstrukcija ponašaju različito zbog toga što te dvije konstrukcije imaju različite strukture: infinitivne konstrukcije s objektnom kontrolom imaju kompletnu rečeničnu strukturu (CPs), dok su one sa subjektnom kontrolom vremenski izrazi (TPs).
rrep
25
NaslovApofastičke konstrukcije u hrvatskom jeziku na razmeđu retorike i sintakse / Tanja Gradečak, Barbara Kružić, Alma Vančura.
Materijalni opisIlustr.
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Vrstačlanak
NapomenaBilješke uz tekst.
OpisAnalizom mnogih retoričkih sredstava može se utvrditi kako je njihova učinkovitost utemeljena na suglasju više jezičnih razina, od fonološke do sintaktičke i da se upravo u njihovoj konstrukcijskoj simboličkoj strukturi, u smislu Langackera (1987), koja povezuje fonološku i značenjsku razinu može naći razlog njihovoj univerzalnosti i uporabnoj vrijednosti otpornoj na protok vremena. Jedna od retoričkih figura koja se analizom političkog i javnog diskursa općenito pojavila kao vrlo uspješna u svojoj retoričkoj funkciji uvjeravanja jest i apofaza ili pretericija (Škarić 2008) jer u formi negacije sadržaja zapravo privlači pozornost slušatelja i stvara koncept koji se, na prvi pogled, želi negirati. Apofastičke se strukture najčešće rabe u svrhu difamacije ili neizravne pohvale osoba ili pojava i oslanjaju se na izazivanje zanimanja slušatelja stvaranjem određenih očekivanja na temelju naočigled negiranog sadržaja. Korpusna analiza tipičnih apofastičkih konstrukcija u hrvatskom jeziku na primjerima iz političkog i medijskog diskursa u korpusu hrWaC pokazala je da se npr. zavisne objektne rečenice nakon glagola govorenja vrlo često rabe kao metoda uvođenja određenog pojma ili sadržaja koji se, površinski gledano, želi negirati suprotnim ili isključnim rečenicama. Tako se pretragom korpusa na slučajnom odabiru 100 rečenica s konstrukcijom Ne želim reći da…, ali/nego/no… utvrdilo da je čak 26 % primjera imalo tipičnu apofastičku funkciju uvođenja određenih tvrdnji zaobilaznim putem, tj. njihovom negacijom: Pritom ne želim reći da ona laže, nego samo to da imamo isključivo njezinu stranu priče. Polazeći od konstrukcijske naravi jezičnih izraza, u radu ćemo detaljno analizirati tipičnu sintaktičku strukturu apofastičkih konstrukcija s fokusom na pretericijske primjere i ulogu složenih rečenica u stvaranju željenih retoričkih i kognitivnih učinaka.By analysing various rhetorical figures, it may be established that their efficiency is based on the interaction of several linguistic levels, from the phonological to the syntactic one. Precisely their symbolic constructional structure, as proposed by Langacker (1987), which connects the phonological and semantic poles may be the reason for their universality and usage value resistant the passage of time. In our analysis of political and public discourse in general one of the rhetorical figures showed as particularly successful in its rhetorical function of persuasion is apophasis or praeteritio (Šakrić 2008). It has a form of negating the content of the utterance while it actually attracts the attention of the listener by creating the concept which is, at the first glance, to be negated. Apophastic structures are most frequently used with the purpose of defamation or indirect praise of individuals or phenomena and relies on raising the interest of listeners by creating specific expectations on the basis of the obviously negated content. Corpus analysis of typical apophastic constructions in Croatian in examples from political and media discourse in the hrWaC corpus showed that e.g. dependent object clauses after verbs of speaking frequently serve as a method of introducing a specific concept or content, which is, superficially viewed, to be negated by a following contrast or exclusive clause. Our corpus search on a randomly chosen hundred sentences containing the construction “Ne želim reći da…, ali/nego/no…” (‘I don’t want to say that…, but/still/however…’) established that even 26% of examples had a typical apophastic function of introducing specific claims in a roundabout way, i.e. by negating them: Pritom ne želim reći da ona laže, nego samo to da imamo isključivo njezinu stranu priče. By this I don’t want to say that she’s lying, but that we have only her side of the story.
rrep
26
NaslovPodjela i nazivlje zavisnosloženih rečenica u novijim hrvatskim gramatikama / Lana Hudeček, Milica Mihaljević.
Materijalni opisIlustr.
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Vrstačlanak
NapomenaBilješke uz tekst.
OpisOvaj je rad potaknut problemima s kojima se susrećemo pri definiranju pojedinih jezikoslovnih naziva u sklopu projekta Hrvatski mrežni rječnik – Mrežnik i studijom Ive Pranjkovića Vrste zavisnosloženih rečenica te se nalazi na tragu te studije, ali se u njemu promišljanju podjela zavisnosloženih rečenica dodaje, te u prvi plan ističe, i terminološki aspekt. U radu se posebno analiziraju ovi problemi u nazivlju zavisnosloženih rečenica: sastavljeno/nesastavljeno pisanje nekih naziva; uporaba domaćega i internacionalnoga nazivlja; nazivi za rečenice u kojima se zavisna surečenica uvrštava na mjesto priložne oznake glavne surečenice: priložne/adverbne/adverbijalne rečenice; nazivi za rečenice u kojima se zavisna surečenica uvrštava na mjesto priložne oznake načina kojom se izriče usporedba: poredbene/usporedne/usporedbene rečenice te odnos tih rečenica prema načinskim rečenicama; nazivi za rečenice u kojima se zavisna surečenica uvrštava na mjesto priložne oznake pogodbe glavne surečenice: pogodbene/uvjetne/kondicionalne rečenice; nazivi apozicijska/apozitivna rečenica te odnos tih rečenica prema atributnim rečenicama. Analiziraju se i različite definicije naziva odnosna/relativna rečenica, objasnidbena rečenica i dopunska rečenica. Cilj je ovoga rada predlaganje podjele zavisnosloženih rečenica u okviru tradicionalne gramatike, u prvome redu u školskim gramatikama i udžbenicima, razrješavanje nekih terminoloških dvojba te poticanje na daljnje promišljanje podjele i nazivlja zavisnosloženih rečenica.This paper is motivated by the problems, which the authors encountered while defining some linguistic terms within the project Croatian Web Dictionary – Mrežnik as well as by Ivo Pranjković’s paper Vrste zavisnosloženih rečenica (The Types of Dependent Clauses) and follows the direction of that paper. The difference is that in addition to giving an overview of different classifications of dependent sentences the focus of this paper is on terminology. The paper analyses these problems: inconsistency in writing of certain terms (as compounds or as two words), the use of terms of Croatian or international origin, terms for sentences in which the dependent clause is embedded into the main clause in the place of an apposition, terms for sentences in which the dependent clause is embedded in the place of an adverbial modifier: priložne/adverbne/adverbijalne rečenice, terms for sentences in which the dependent clause is embedded in the place of an adverbial modifier of manner which expresses comparison: poredbene/usporedne/usporedbene rečenice and their relation to sentences of manner, terms for sentences in which the subordinate clause is embedded in the place of an adverbial modifier of condition in the main clause: pogodbene/uvjetne/kondicionalne rečenice (conditional sentence); terms apozicijska/apozitivna rečenica (appositive sentence), and their relation to the attributive clause. Different definitions of the terms odnosna/relativna rečenica, objasnidbena rečenica, and dopunska rečenica (relative clause, explanatory clause, embedded clause) are analyzed. The aim of this paper is to suggest a classification of dependent sentences within the framework of traditional grammar, primarily for school grammar books and textbooks, to solve some terminological problems and to encourage further discussion on certain problems of classification and terminology of dependent sentences.
rrep
27
NaslovSubordinate unless-clauses : Croatian and Slovenian in comparison to English / Gašper Ilc, Irena Zovko Dinković.
Materijalni opisIlustr.
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Vrstačlanak
NapomenaBilješke uz tekst.
OpisThe complex subordinator unless (Cr. osim ako; Sl. razen če) introduces subordinate conditional clauses carrying exceptive meaning. It is usually assumed that unless-clauses are akin to (and replaceable by) negative if-conditional clauses, with the choice of one over the other being governed by semantic and pragmatic factors. This paper investigates subordinate unless-clauses in Croatian and Slovenian in comparison to English, primarily with regard to their interpretation, the possibility of expressing hypothetical and factual meanings, and the (non-)occurrence of pleonastic negation. Based on the data collected from referential corpora of Croatian, Slovenian and English we aim to establish not only the similarities that exist regarding unless-clauses across the three languages, but also some significant differences: as opposed to Croatian and Slovenian, English unless-clauses rarely/ /untypically express hypothetical meanings. As for the occurrence of pleonastic negation in unless-clauses, it never appears in English while in Croatian and Slovenian it is common but completely optional, with Slovenian displaying both properties of pleonastic negation – the assignment of the genitive of negation and no licensing of strong NPIs – and Croatian only one (no strong NPI licensing). Even though unless-clauses in both Slavic languages display very similar properties, their distribution with regard to negation is to some extent different: affirmative unless-clauses are more frequent in Slovenian than in Croatian, while the number of those with overt pleonastic negation is significantly smaller. We conclude that unless-clauses are an example par excellence of the fine-grained interplay of syntax, semantics and pragmatics, which primarily mediates the speaker’s communicative needs and intentions.Složeni veznik osim ako (slov. razen če, engl. unless) uvodi zavisne pogodbene surečenice s isključnim značenjem. Takve se surečenice obično smatraju srodnima (i zamjenjivima) niječnim pogodbenim surečenicama s veznikom ako, a izbor između tih dvaju tipova surečenica ovisi o semantičkim i pragmatičkim čimbenicima. U ovome se radu istražuju zavisne surečenice uvedene veznikom osim ako u hrvatskome i slovenskome u usporedbi s engleskim jezikom, prije svega s obzirom na njihovo tumačenje, mogućnost izražavanja hipotetskoga i činjeničnoga značenja te pojavu pleonastične negacije. Pritom se navode neki od ranijih pristupa, koji su uglavnom bili usmjereni na prirodu izrečenoga uvjeta (pogodbe) ili su željeli utvrditi značenjski doprinos surečenica s osim ako u kvantifikacijskome okružju, u kojemu su ih smatrali ili isključnim operatorom nad skupom kvantifikatora, ili presupozicijski (i pragmatički) motiviranim pojačivačem pogodbenoga uvjeta putem veznika osim ako. Na temelju podataka prikupljenih u referentnim korpusima hrvatskoga, slovenskoga i engleskoga želi se utvrditi ne samo sličnosti koje postoje u tim trima jezicima s obzirom na surečenice s veznikom osim ako nego i neke bitne razlike. Za razliku od hrvatskoga i slovenskoga, engleske surečenice s osim ako (engl. unless) rijetko izražavaju hipotetsko značenje: hrv. Došao bih na predstavljanje knjige, osim ako ne bi bila / ne bude velika gužva., slov. Na predstavitev knjige bi prišel, razen če ne bo / ne bi bilo gneče., engl. *I’d come to the book presentation, unless there’s a huge crowd. Kada je riječ o pojavi pleonastične negacije u takvim surečenicama, ona se u engleskome nikad ne pojavljuje, dok je u hrvatskome i slovenskome uobičajena, ali neobavezna.
rrep
28
NaslovClitic climbing, the raising-control dichotomy and diaphasic variation in Croatian / Zrinka Kolaković, Edyta Jurkiewicz-Rohrbacher, Björn Hansen.
Materijalni opisIlustr.
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Vrstačlanak
NapomenaBilješke uz tekst.
OpisIn the paper, we discuss the phenomenon of clitic climbing (CC) out of infinitive complements in contemporary Croatian. Based on the first theoretical work and some empirical findings on CC in Czech and Bosnian, Croatian and Serbian (BCS) and the observation that differences in CC linked to register have been reported for some languages, we elaborate on the claim that CC varies in respect of both register and the Raising-Control Dichotomy. The following research questions are addressed: Does clitic climbing out of the single infinitive in Croatian depend on the type of complement-taking predicate (CTP) with respect to the Raising-Control Distinction? Does CC appear with equal frequency in standard and colloquial Croatian if the type of CTP verb (Raising vs Control) as a variable remains constant? Our study is based on data for two types of complement-taking predicates: a) Raising (8 different verbs) and b) Subject Control (8 non-reflexive + 8 reflexive verbs). The data was extracted from the Forum subcorpus of hrWaC v2.2 and from the Croatian Language Repository and Croatian National Corpus. Our data suggest that not only the Raising-Control Dichotomy, but also diaphasic variation have an impact on CC from infinitive complements.Rad je posvećen usponu zanaglasnica iz infinitivnih dopuna u suvremenome hrvatskom jeziku. Autori u obzir uzimaju postojeća teorijska i empirijska istraživanja o usponu zanaglasnica u češkome i bosanskome/hrvatskome/srpskome te zapažanja da u nekim jezicima postoji veza između uspona zanaglasnica i razlike u registrima. U radu se donose odgovori na sljedeća dva istraživačka pitanja: „Postoji li razlika u usponu zanaglasnica iz infinitivne dopune u hrvatskome jeziku između rečenica s glavnim glagolima podizanja i kontrole? Je li uspon zanaglasnica jednako čest u hrvatskome standardnom jeziku i u njegovu razgovornom varijetetu ako se tip glavnoga glagola (podizanje – kontrola) kao čimbenik drži konstantnim?” Istraživanje se temelji na podatcima za dva tipa glavnih predikata: a) podizanje (8 različitih glagola) i b) subjektna kontrola (8 nerefleksivnih + 8 refleksivnih glagola). Analiza se temelji na podatcima iz potkorpusa Forum Hrvatskoga mrežnog korpusa (hrWaC v2.2), Hrvatske jezične riznice i Hrvatskoga nacionalnog korpusa. Na temelju analizirane građe zaključujemo kako na uspon zanaglasnica utječe i razlika među glavnim glagolima (podizanje – kontrola) i varijacija u registru (hrvatski standardni jezik ili razgovorni varijetet).
rrep
29
NaslovO obliku i tipu informacije u jezičnom procesiranju : odabir antecedenta elipse glagolske skupine u hrvatskome / Irina Masnikosa, Mirjana Tonković, Anita Peti-Stantić.
Materijalni opisIlustr.
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Vrstačlanak
NapomenaBilješke uz tekst.
OpisU literaturi je pokazano kako se sintaktička struktura, za razliku od značenja iskaza, vrlo kratko zadržava u pamćenju, osobito nakon rečenične granice (Caplan 1972, Jarvella 1971). Unatoč tomu postoje istraživanja koja pokazuju kako sintaktička struktura koja prethodi elipsi glagolske skupine utječe na njezinu obradu i interpretaciju (Hankamer i Sag 1976, Shapiro i Hestvik 1995). Frazier i Clifton (2005) formuliraju hipotezu glavne tvrdnje prema kojoj se novi jezični materijal povezuje s glavnom tvrdnjom prethodne rečenice ako je ona lako dostupna te hipotezu domene koordinacije prema kojoj je u obradi koordinirane strukture dostupna čitava koordinirana struktura ili samo recentna sastavnica. Te su hipoteze eksperimentalno potvrđene u engleskom jeziku ispitivanjem odabira antecedenta eliptičnih rečenica koje otvaraju mogućnost višestruke interpretacije. U ovom su radu hipoteze glavne tvrdnje i domene koordinacije eksperimentalno testirane u hrvatskom jeziku ispitivanjem odabira antecedenta eliptičnih rečenica kojima prethode zavisnosložene (Tina je otišla kući nakon što je popila piće. I Marija je. // Nakon što je popila piće, Tina je otišla kući. I Marija je.) i nezavisnosložene rečenice (Tina je otišla kući i popila piće. I Marija je. // Tina je popila piće i otišla kući. I Marija je.). U ispitivanju je dodatno mjereno i vrijeme reakcije ispitanika. Rezultati eksperimenta pokazuju da su ispitanici, neovisno o vrsti rečenice koja im je prethodila, dominantno birali koordiniranu strukturu kao antecedent elipse. Uz to, u interpretaciji elipse nakon zavisnosloženih rečenica zabilježen je utjecaj glavne tvrdnje, ali i utjecaj recentnosti na odabir antecedenta.Psycholinguistic research of language processing has provided evidence that memory for the syntactic structure, as opposed to memory of the meaning of the utterance, is short lived, especially across the sentence boundaries (Caplan 1972, Jarvella 1971). However, the syntactic structure of the preceding text influences processing and interpretation of the ellipsis. (Hankamer and Sag 1976, Shapiro and Hestvik 1995). Frazier and Clifton (2005) formulated the (1) Main Assertion Hypothesis (MAH): comprehenders prefer to relate material in a new sentence to the main assertion of the preceding sentence; (2) Conjunction Domain Hypothesis: the processing of conjunction allows either the entire conjoined phrase to be processed or just the closer conjunct. These hypotheses are experimentally confirmed in the study of the interpretation of ambiguous elliptical sentences (Frazier and Clifton 2005). In this paper we experimentaly test the role of the Main Assertion Hypothesis and the Conjunction domain Hypothesis in the interpretation of VP ellipsis in Croatian. The differences in interpretation and reaction times were measured in comprehension task for two-sentenced discourses including complex sentences (e.g. Tina je otišla kući nakon što je popila piće. I Marija je. ‘Tina went home after she had a drink. So did Marija.’) and compound sentences (Tina je otišla kući i popila piće. I Marija je. ‘Tina went home and had a drink. So did Marija.’). Results suggest that the dominant strategy is choosing the cojoined structure as an antecedent of VP ellipsis. However, the effects of the main assertion and clause order are observed in the interpretation of the ellipsis following complex sentences. Results for the preferred interpretation of elliptical sentences that follow compound sentences confirm the Conjunction Domain Hypothesis i.e. the role of the clause order in processing.
rrep
30
1.093 (21-30)