beta
Probrano po
1.093 (31-40)
NaslovVezanje relativne rečenice na koordiniranu skupinu u hrvatskome : psiholingvistički pogled / Ana Matić, Jana Willer-Gold, Marijan Palmović, Anita Peti-Stantić.
Materijalni opisIlustr.
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Vrstačlanak
NapomenaBilješke uz tekst.
OpisPitanja o pozadinskim procesima automatske obrade i interpretacije rečenica, odnosno jezično-specifičnim čimbenicima koji uvjetuju te procese, već su dugi niz godina aktualna tema brojnih psiholingvističkih istraživanja. Jedna od struktura koja je doprinijela novijim spoznajama jest relativna rečenica i pitanje procesa u podlozi vezanja relativne rečenice na odgovarajućega antecedenta. S obzirom na to da međusobni odnos imenica u imenskoj skupini može utjecati na obradu rečenice, a s druge je strane upravo utjecaj toga odnosa nedovoljno razjašnjen, u ovome se istraživanju ispituje obrada relativnih rečenica u hrvatskome te preferencije vezanja izvornih govornika na primjerima u kojima je antecedent koordinirana skupina. U skladu s time, dva su glavna cilja rada: 1) ispitati koji element koordinirane imenske skupine modificira relativna rečenica i 2) istražiti koja ograničenja utječu na odabir antecedenta relativne rečenice. U istraživanju su sudjelovale 62 odrasle osobe, izvorni govornici hrvatskoga, a ispitivanje je provedeno dvjema metodama – ispunjavanjem upitnika prosudbe i mjerenjem pokreta očiju tijekom čitanja u stvarnome vremenu. Rezultati upitnika, tj. odabira antecedenta, pokazuju da vezanje relativne rečenice na linearno bližu sastavnicu prevladava nad vezanjem na hijerarhijski višu sastavnicu subjekta glavne rečenice. Podatci dohvaćeni objema metodama dodatno pokazuju da je odabir antecedenta s jedne strane olakšan sročnošću, dok su s druge strane raznovrsnost strategija i višestruka mogućnost interpretacije uzrokom teškoća u obradi. Provedeno istraživanje upućuje na potrebu za ispitivanjem jezično-specifičnih čimbenika koji utječu na odabir i način vezanja relativne rečenice s ciljem širenja spoznaja o jezičnoj obradi općenito, kao i za sustavnim eksperimentalnim istraživanjima različitih fenomena u pojedinačnim jezicima.The language-specific phenomena underlying automatic sentence processing and interpretation have long been the topic of psycholinguistic investigations. Recent studies on processing relative clauses and the strategies that influence attachment preferences have shed new light on this question. Despite the well-attested observation that the structure of the complex noun phrase preceding the relative clause can influence sentence processing, the effect of the structural relations on attachment preferences still remains unclear. Therefore, current study examines sentence processing and attachment preferences in relative clauses headed by coordinated structure. The two main aims of this study are: 1) to establish attachment preferences and 2) to investigate language-specific constraints affecting these preferences. In total, 62 native adult speakers of Croatian language participated in the study. The study combined offline and an online method; the attachment preference questionnaire and the eye-tracking methodology. The results indicate strong preference towards the linearly closer antecedent (low attachment), as opposed to hierarchically higher (high attachment). The data further indicate that the conjunct agreement facilitates, while the parallel availability of multiple interpretations hinders the processing of relative clauses. These findings support the initiative to study language-specific phenomena that affect attachment preferences as these contribute to broadening our understanding of language processing in general, as well as to experimental investigations of various language-specific phenomena.
rrep
31
NaslovLatinski utjecaji na sintaksu zavisnosloženih rečenica u hrvatskoglagoljskim tekstovima / Ana Mihaljević.
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Vrstačlanak
NapomenaBilješke uz tekst.
OpisU radu se analizira utjecaj latinskoga na sintaksu hrvatskoglagoljskih tekstova prevedenih s latinskoga. Pri prevođenju zavisnih rečenica s latinskoga na hrvatski crkvenoslavenski prevoditelji uglavnom doslovno prenose rečenice ne mijenjajući njihovu strukturu. Međutim, dva su glavna problema koja se pojavljuju pri prevođenju. Prvi je problem kako prevesti konjunktiv koji se pojavljuje u velikome broju zavisnih rečenica, a koji nema formalni korespondent u hrvatskome crkvenoslavenskome. Drugi je problem kako prevesti pojedine veznike jer se značenja i funkcije pojedinih veznika u latinskome ne podudaraju s pojedinim veznicima u hrvatskome crkvenoslavenskom. Pri prevođenju je veznika problem što se u latinskome isti veznik može pojavljivati u raznim vrstama zavisnih rečenica, a u svakome kontekstu u hrvatskome crkvenoslavenskom značenjski mu odgovara drugi veznik. Osobito su česte nedoumice pri prevođenju vrlo čestih latinskih veznika ut, cum i quia te katkad hrvatski prevoditelj pogrešno prevodi rečenicu pod utjecajem tipičnoga značenja koji veznik u latinskome ima. U radu se analizira uporaba vremena i veznika u zavisnim rečenicama, odnos izričnih rečenica i konstrukcija s infinitivom i drugi latinski utjecaji u sintaksi zavisnosloženih rečenica. Korpus uključuje biblijske knjige Esteru i Makabejce, apokrife Život Adama i Eve, Nikodemovo evanđelje i Protoevanđelje Jakovljevo, hagiografske tekstove Čtenie s(ve)te Margarite, Čistilište svetoga Patricija i Život Marije Magdalene te brevijarsku službu u čast sv. Anti.This paper analyses the influence of Latin on the syntax of Croatian Glagolitic texts translated from Latin. While translating dependent sentences from Latin into Croatian Church Slavonic, the translators usually literally translated sentences without changing their structure. However, two major problems occur in such translations. The first is how to translate the conjunctive, which occurs in many dependent sentences and which has no formal equivalent in Croatian Church Slavonic. The second is how to translate certain conjunctions, as the meaning and function of certain Latin conjunctions does not correspond with that of conjunctions in Croatian Church Slavonic. While translating these conjunctions, the same Latin conjunctions can occur in different classes of dependent sentences, and they are translated with different Croatian Church Slavonic conjunctions in different contexts. Problems arise when translating very common Latin conjunctions such as ut, cum, and quia as the translators often use the typical meaning of the Latin conjunction, thus resulting in translation errors. The paper focuses on the usage of tense and conjunctions in dependent clauses, the relationship between declarative sentences and constructions with the infinitive, and some other cases of Latin influence on the syntax of dependent clauses. The corpus includes the apocryphal texts: Vita Adae et Evae, Evangelium Nicodemi, Protoevangelium Jacobi, hagiographies: Lectio B. Margaritae, Tractatus de purgatorio sancti Patricii, Vita Mariae Magdalenae, the Biblical books of Esther and the Maccabees, and the service in honor of st. Anthony.
rrep
32
NaslovUdvajanje dopunjača u hrvatskome crkvenoslavenskom jeziku / Milan Mihaljević.
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Vrstačlanak
NapomenaBilješke uz tekst.
OpisU članku se s pomoću kartografskoga modela koji na lijevome rečeničnom rubu umjesto jedinstvene projekcije CP pretpostavlja niz ljestvično poredanih funkcionalnih projekcija opisuje struktura crkvenoslavenskih rečenica s udvojenim da. Autor, kao i svi opisivači udvajanja dopunjača u drugim jezicima, pretpostavlja da je najviša kopija da na položaju glave Force. Razmatrajući obilježja i uvjete pojave udvajanja da, nastoji odrediti na kojem su položaju niže kopije. Zaključuje da je najniža kopija na položaju glave Fin, a posredna kopija u primjerima s utrojenim da na položaju glave Top. U zaključnom se dijelu članka razmatra i međusobni odnos kopija da, tj. je li riječ o različitim leksičkim jedinicama ili o kopijama istoga leksema koji zbog svojih obilježja može biti leksikaliziran na više položaja unutar lijevoga rečeničnog ruba. Navode se prednosti i nedostatci i jednoga i drugoga pristupa, a definitivan odgovor na pitanje koje je objašnjenje bolje ostavljen je budućim istraživanjima.In Croatian-Glagolitic texts Mihaljević (2003) noted a number of examples in which two or even three occurrences of the Church Slavonic word da correspond to only one occurrence of the Latin ut. In all such examples da has a typical role of a complementizer, i.e. it introduces complement, final or consecutive clauses. According to Slovník jazyka staroslověnského (1967: 453) double-da structures occured already in Old Church Slavonic Codex Suprasliensis. The author describes the structure of these Church Slavonic sentences using the so-called cartographic model, which assumes for sentence periphery to the left of the subject the existence of a number of hierarchically ordered functional projections, instead of a single CP projection. The phenomenon of complementizer doubling is attested and studied in different languages. It is generally assumed that the first instance of the complementizer is in Force, while the position of the second instance is disputable. Some authors assume that optional secondary complementizer is in Fin, while according to others it is in Top. The main goal of the paper is to determine which description is more adequate for Croatian Church Slavonic. The author investigates the conditions for the appearance of doubling, as well as the properties and the distribution of doubled da with respect to the left-peripheral phenomena, and concludes that the lowest copy of da heads FinP. This conclusion is confirmed by the following facts: no left-dislocated constituent can follow the lowest da, the doubling of da is possible only in irreal (subjunctive) contexts, and therefore the verb in the subordinated TP can only be in the present tense, conditional or imperative. Consequently, he assumes that in the triple-da constructions the intermediate copy of da is in Top.
rrep
33
NaslovMjesna klauza i prostor u bosanskome jeziku / Mirela Omerović.
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Vrstačlanak
NapomenaBilješke uz tekst.
OpisU radu će se govoriti o odnosu jezika i prostora i elaboraciji takvog prostornog odnosa na razini zavisnosložene rečenice s mjesnom klauzom. U okviru semantičkih padeža za označavanje prostornih odnosa – lokativa, ablativa, adlativa i perlativa – izdvajaju se određeni podznačenjski tipovi koji se na razini složene rečenice s mjesnom klauzom kodiraju na različite načine. Za razliku od prijedložno-padežnih konstrukcija, u kojima su prostorni odnosi najprije iskazani padežnim značenjima i prijedlozima, na razini složene rečenice ti se prostorni odnosi označavaju uglavnom veznim sredstvima, a potom i antecedentima i postcedentima na koje vezno sredstvo upućuje. Mjesne klauze u složenu rečenicu uvode se odnosnim prilozima, koji svojim leksičkosemantičkim svojstvima iskazuju različite tipove i podtipove prostornih odnosa. Zato mjesna jeste prototipna kad je riječ o prostornim odnosima na razini složene rečenice, ali je i specifična na formalno-gramatičkom planu u odnosu na ostale tipove zavisnih klauza. S tim u vezi, usporedit će se i s atributnom klauzom uvedenom odnosnim prilozima.The paper will discuss the relationship between a language and space and the elaboration of such spatial relationship at the level of a complex sentence with a spatial clause. Within the semantic cases of the spatial relationships – locative, ablative, adlative and perlative – there are certain submeanings that are encoded at the level of a complex sentence with a spatial clause in different ways. Unlike case-marked prepositonal constructions, in which spatial relations are expressed by case meaning and prepositions, these spatial relationships at the level of a complex sentence are generally indicated by conjuctions, and then by antecedents and postcedents to which the conjunctions refer. The spatial clauses in the complex sentence are introduced by relative adverbs, which express different types and subtypes of spatial relations with their lexical and semantic properties. When we talk about spatial relations at the level of a complex sentence, the spatial clause is a prototype and specific in the formally grammatical plan as compared to the other types of dependent clauses. We will also compare the spatial clauses with relative clauses introduced by relative adverbs.
rrep
34
NaslovSekvencijalnost, konsekvencijalnost i asindetizam u subordinaciji / Ismail Palić.
Materijalni opisIlustr.
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Vrstačlanak
NapomenaBilješke uz tekst.
OpisU prilogu se raspravlja o semantičko-pragmatičkoj relaciji sekvencijalnosti i konsekvencijalnosti te mogućnostima njihova gramatičkog obilježavanja asindetskim mehanizmom povezivanja klauza u zavisnosloženoj rečenici. Nakon kratkog pregleda literature i stavova iznesenih o tome i drugim srodnim pitanjima te definiranja temeljnih pojmova razmatra se primjenjivost asindetske veze u zavisnosloženim rečenicama s vremenskim, uzročnim, posljedičnim, namjernim i pogodbenim klauzama.The article has showed that the asyndetic clause linking mechanism in complex sentences is applicable not only in coordination (parataxis) but also in subordination (hypotaxis). Nevertheless, as far as sequentiality and consequentiality are considered, it is confirmed that asyndetism is much less present in subordination compared to coordination. Temporal sequentiality is always asyndetically coded by applying the principle of iconic representation. It means that the order of clauses reflects the order of the sequential discourse parts. In that case we encounter the coordinated sentence structures. The principle of iconic representation is normally applied in the process of asyndetic linking of clauses that are in the semantic relation of consequetiality as well. However, the iconicity principle can also be violated which makes it possible to signalize subordination (cf. Srušio se, pogođen je u glavu). This procedure works only when the basic causative-consecutive semantic relation is included.
rrep
35
NaslovSubordinirane strukture s veznikom što / Ivo Pranjković.
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Vrstačlanak
NapomenaBilješke uz tekst.
OpisU prilogu je riječ o raznolikim subordiniranim strukturama s veznikom što u hrvatskom jeziku. Analiziraju se subordinirane strukture s relativnim što, s eksplikativnim što, s uzročnim što te s veznikom što u sastavu brojnih složenih veznika i/ili vezničkih spojeva kao što su pošto, zato što, zbog toga što, uslijed toga što, zahvaljujući tome što, kao što, osim što, nego što, umjesto što, nakon što, prije nego što, samo što.This paper deals with various subordinated structures in Croatian that contain the conjunction što. We analyse the following types of subordinated structures: - with a relative što, e.g. Osoba što je upravo ušla nije mi poznata. - with an explicative što, e.g. Dobro ste učinili što ste ih pozvali. - with a causative što, e.g. Žao mi je što se nismo vidjeli. - with the conjunction što as a part of various complex conjunctions such as: pošto, zato što, zbog toga što, uslijed toga što, zahvaljujući tome što, kao što, osim što, nego što, umjesto što, nakon što, prije nego što, samo što.
rrep
36
NaslovSintaktička složenost i subordinacija u pisanome diskursu inojezičnih govornika hrvatskoga / Ivana Trtanj, Ana Mikić Čolić.
Materijalni opisIlustr.
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Vrstačlanak
OpisOvo se istraživanje usredotočilo na analizu sintaktičke složenosti i subordinacije pisanoga diskursa inojezičnih govornika hrvatskoga jezika. Da bi se opisala sintaktička složenost, u obzir su uzete tradicionalne mjere kojima se ona mjeri: broj T-jedinica, prosječna duljina T-jedinica te postotak točnosti proizvedenih T-jedinica bez odstupanja. Subordinacija je izračunata omjerom broja proizvedenih zavisnosloženih rečenica i broja T-jedinica. Osim toga, u radu su prikazani kvalitativni podatci o vrstama rečenica koje su ispitanici proizveli, udio podvrste u ukupnom broju zavisnosloženih rečenica i udio podvrste u ukupnoj proizvodnji. Podatci su uspoređeni s recentnim istraživanjima u hrvatskom i drugim jezicima u kojima je provedeno slično istraživanje. Istraživanje u ovom radu temelji se na korpusu od 25 sastavaka na zadanu temu, koje su napisali izvorni govornici poljskoga, njemačkoga, španjolskoga, francuskoga, mađarskoga, engleskoga i ruskoga/ukrajinskoga, čije je znanje hrvatskoga na razini B1 prema Zajedničkom europskom referentnom okviru za jezike. Rezultati su pokazali da među ispitanicima postoje individualne razlike kao i da su mjere sintaktičke složenosti dobar pokazatelj sintaktičkoga razvoja inojezičnih govornika. Sintaktički je razvoj ispitanika u skladu s procijenjenom razinom znanja.This research focuses on the analysis of syntactic complexity and subordination in written discourse of speakers of Croatian as a second and foreign language. In order to describe syntactic complexity, the research takes into account traditional factors in measuring complexity: the number of T-units, the mean length of T-units and the percentage of error-free T-units. Subordination is calculated on the basis of the ratio of the number of produced subordinate clauses and the number of T-units. Furthermore, the paper presents qualitative data on the sentence type produced by the speakers, the proportion of the subtype in the total number of subordinate clauses and the proportion of the subtype in the total production. The obtained data is compared to recent similar studies conducted in the Croatian language and other languages. The research in this paper is based on the corpus of 25 written compositions on the assigned topic written by native speakers of Polish, German, Spanish, French, Hungarian, English, Russian/ /Ukraine whose level of Croatian is at B1 level according to CEFR. The results indicate that there are individual differences between the speakers and that the measures of syntactic complexity are good indicators of syntactic development of second and foreign language speakers. The examinees’ syntactic development is in line with their expected language level.
rrep
37
NaslovRečenice s iznimnim padežnim označivanjem i rečenice s implicitnom kontrolom subjekta u hrvatskom jeziku / Matija Zorić.
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Vrstačlanak
NapomenaBilješke uz tekst.
OpisU filološkoj analizi latinskog i grčkog jezika konstrukcije tzv. akuzativa s infinitivom (ACI – lat. accusativus cum infinitivo) i nominativa s infinitivom (NCI – lat. nominativus cum infinitivo) zauzimaju jasno mjesto i obilno su prisutne u korpusima rimske i starogrčke književnosti. Spomenute konstrukcije pojavljuju se i u drugim jezicima, npr. njemačkom i engleskom. Hrvatske (i crkvenoslavenske) konstrukcije ACI i DCI (prema lat. dativus cum infinitivo – dativ s infinitivom) spominju se u radovima Mihaljevića (Mihaljević 2011) i Belaja (Belaj 2015). U ovom se radu istražuju ovjereni tipovi konstrukcija ECM (prema engl. exceptional case marking – iznimno padežno označivanje) i njihova formalna struktura u suvremenom hrvatskom jeziku te prisutnost konstrukcija ECM primarno u tekstovima Hrvatske jezične riznice, tipovi glagola uz koje se u hrvatskom jeziku pojavljuju konstrukcije ACI, NCI i DCI te se uspoređuju razredi glagola uz koje se pojavljuju konstrukcije ACI i NCI u latinskom i hrvatskom jeziku.This research shows additional possibilities to distinguish control verbs from ECM verbs. The assumption is that verbs show some kind control or ECM properties even in sentences with finite complements. These properties can be used to determine whether their infinitive complements should be recognized as controlled or ECM. The search of the Croatian Language Repository of the Institute of Croatian Language and Linguistics in 2017 and 2018, without categorical or time constraints, resulted in 415 transitive verbs with the object in accusative, 15 verbs governing the dative experiencer and 94 impersonal nominal predicates governing the dative experiencer. A total of 1967651 hits were reviewed. Subordinate subject and object clauses are dominantly finite sentences with the conjunction da: finite sentences with the conjunction da are most common clausal complement of active transitive verbs (214707 or 99.2%), followed by, much less frequently, implicitly controlled infinitival sentences (1644 or 0.76%), and there are marginal instantiations of ECM of accusative with infinitive as well (67 or 0.03%), mostly with the verb vidjeti (to see). Most common clausal complement of passive forms of transitive verbs is a finite sentence with the conjunction da (23064 or 94.3%), while implicitly controlled infinitival sentences are not as common (1394 or 5.7%). Verbs with dative experiencer are also complemented both by finite sentences with the conjunction da (1694 or 61.53%), and by implicitly controlled infinitival sentences (1059 or 38.47%). Croatian language enables ACI, NCI and DCI (as well as genitive with infinitive – GCI) constructions as implicit controls (or pseudo ACI, NCI and DCI), but ECM accusative with infinitive is not frequent. Even though accusative with infinitive ECM category is marginally represented in Croatian language, it is not diachronically stipulated nor limited to old Croatian literature.
rrep
38
NaslovČasopis Naš jezik u kontekstu hrvatskoga jezikoslovlja prve polovice 20. stoljeća / Borko Baraban, Željko Jozić.
Materijalni opisIlustr.
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Vrstačlanak
NapomenaBilješke uz tekst.
OpisU radu se, prvi put u kroatističkom, ali i općelingvističkom kontekstu, usporedno prikazuju tematski i razradbeni okviri dvaju po mnogočemu oprečnih jezikoslovnih časopisa (Naš jezik, Beograd, i Hrvatski jezik, Zagreb) potkraj 30-ih godina prošloga stoljeća u kojima se zrcali težnja jezičnomu unitarizmu beogradskoga časopisa s jedne strane i jezikoslovno utemeljen otpor takvim nastojanjima s hrvatske strane. Jezikoslovni članci objavljeni u Hrvatskom jeziku (1938. – 1939.) i oni u Našem jeziku pokazuju sasvim suprotna opredjeljenja dvaju jezikoslovnih centara. Časopisni su suradnici Hrvatskoga jezika (1938. – 1939.) u svojim radovima nastojali isticati hrvatske posebnosti i tako očuvati prirodan razvoj hrvatskoga književnog jezika (usuprot nasilnomu ujedinjavanju na svim jezičnim razinama), a suradnici Našega jezikau svojim su temama uglavnom težili postizanju čistoće našega jezika (pritom misleći na srpski jezik), a ta je čistoća podrazumijevala odbacivanje brojnih hrvatskih jezičnih posebnosti u cilju postizanja jedinstva.The paper for the first time in linguistic context compares thematic and detailed frameworks of two of mainly opposite linguistic journals (Naš jezik, Belgrade, and Hrvatski jezik, Zagreb) at the end of the 30ies of the last century, mirroring the linguistic unitaryism of the Belgrade journal on one side and linguistic resistance to such efforts from the Croatian side. The linguistic articles published in Hrvatski jezik (1938–1939) and those in Naš jezik show quite the opposite orientation of the two linguistic centers. The authors of Hrvatski jezik (1938–1939) tried to emphasize particularities of Croatian language in their works trying to preserve the natural development of the Croatian literary language (fighting with Serbian language unification at all levels), while the authors of Naš jezik in their topics mainly sought to achieve purity of our language (actually Serbian), and this purity implied the rejection of numerous Croatian language features in order to achieve unity.
rrep
39
NaslovDijakronijski pogled na mocijske imenice / Marijana Horvat, Milica Mihaljević.
Materijalni opisIlustr.
Način izrade datotekeizvorno digitalna građa
Vrstačlanak
NapomenaBilješke uz tekst.
OpisU članku se analiziraju mocijski odnosi u odabranim hrvatskim gramatikama i rječnicima do objavljivanja Parčićeva rječnika 1901. godine. Propituje se jesu li i na koji način stari hrvatski gramatičari obrađivali mocijske odnose te u kojoj su mjeri mocijski parnjaci zastupljeni u rječnicima. S jedne strane, i gramatike i rječnici ovjeravali su uporabnu situaciju i pisanu praksu, a s druge strane, pokazatelji su autorske inventivnosti u popunjavanju postojećega leksičkoga fonda novim sastavnicama, a takvi su rječotvorni prinosi bili uobičajeni u predstandardizacijskoj fazi hrvatskoga jezika. Stoga su gramatike i rječnici i primjer jezične uporabe i izvor za povijesnojezičnu analizu na svim razinama. U raščlambu su uključene tri gramatike i četiri rječnika. Da bi se dobio što bolji uvid u problematiku, odabrani su rječnici koji se međusobno razlikuju opsegom, vrstom i namjenom. Na temelju zaključaka o poimanju mocijskih odnosa u starijoj hrvatskoj gramatikografiji i leksikografiji uočen je problem povezan sa suvremenom definicijom mocije te ponuđen prijedlog za njezinu doradu, bar kad je riječ o povijesnojezičnim istraživanjima.The paper analyzes feminine/masculine relations in the selected Croatian grammar books and dictionaries from pre-standard period to the publishing of Parčić’s dictionary in 1901. The aim of the paper is to answer the question in what way were such relations presented by grammarians and to what extent are these nouns present in the dictionaries. On the one hand, the grammar books and dictionaries reflected the usage and written practice of the time, and on the other, they mirror the inventiveness of the authors in filling the existing lexical gaps with new elements formed by compounding and derivation. Such word formation was very characteristic for the pre-standard period of the Croatian language. Thus grammar books and dictionaries are an example of language usage and a source for historical analysis of language on all levels. The corpus for this analysis consists of three grammar books and four dictionaries. In order to gain a better insight into the subject, we selected dictionaries which differ in size, purpose, and kind. On the basis of the analysis of the concept of feminine/masculine relations in older Croatian grammar books and dictionaries, the problem connected with the Croatian terminology of feminine/masculine relations has been noticed and a solution for the revision of the definition for the purpose of language history research has been offered.
rrep
40
1.093 (31-40)